Značajno poboljšanje kreditnih fundamenata zemlje kroz snažan pad javnog duga, pad bruto potreba za financiranjem u kombinaciji s ulaskom u euro područje pozitivno djeluje na spreadove na hrvatske obveznice, navodi Hrvoje Stojić, glavni ekonomist Hrvatske udruge poslodavaca u Fokusu tjedna.
– Članstvo u euro području omogućuje nam 1,5-2 postotna boda nižu cijenu financiranja. Tijekom zadnja tri mjeseca, spread na 10-godišnje hrvatske obveznice pao je s otprilike 200 baznih bodova ispod 150 baznih bodova. To je važna blagodat u situaciji kad Europska središnja banaka (ESB) podiže referentne kamate te započinje smanjenje bilance u borbi protiv inflacije – tvrdi.
U takvom okruženju, širenje domaće baze investitora u hrvatske obveznice uključivanjem sektora stanovništva kroz takozvanu ‘narodnu’ obveznicu može se činiti kao oprezan potez, objašnjava dodajući da još nema kompletnih informacije o novom izdanju, osim da bi obveznica mogla imati ciljani iznos od milijardu eura s dospijećem od dvije godine te da će kamatna stopa, odnosno kupon, biti motivirajuća, odnosno iznad 3 posto.
Prije ocjene uspješnosti valjalo bi vidjeti konačne uvjete izdanja te sagledati posljedice ove financijske operacije.
– Za početak, nije jasno zašto Hrvatska ne koristi povoljne dužničke instrumente financiranja u sklopu EU sredstava nove generacije umjesto zaduživanja na tržištu, što bi Ministarstvu financija omogućilo sidrenje prinosa na hrvatske obveznice bliže trošku povoljnijeg EU funding-a – navodi Stojić.
Štoviše, tvrdi, ako spread na dvogodišnji prinos na referentnu njemačku obveznicu dosegne 100-tinjak baznih bodova pa i više, nameću se daljnja pitanja o isplativosti financiranja države putem ovakvog obvezničkog izdanja. Blago rečeno, sporna intencija ove operacije u poticanju rasta kamata na depozite u bankama, što bi kroz poskupljenje izvora financiranja imalo ‘domino’ efekt na kamatne stope na nova zaduženja građana I kompanija.
– Moglo bi se zaključiti i kako vjerovnike stavlja u povoljniji položaj u odnosu na zajmoprimce. Napokon, možemo postaviti i pitanje zašto Ministarstvo financija ne koristi preliminarni suficit u proračunu od oko 1 posto BDP-a (oko 750 milijuna eura) da smanji vanjski dug te umjesto toga uvodi novi dodatni porez na dobit te kreće u novo zaduženje gdje ‘časti’ stanovništvo kamatom iznad tržišne – zaključuje glavni ekonomist HUP-a.