Na što Hrvatska treba usmjeriti pažnju ako želi biti uspješna 2030. godine? To je jedno od pitanja koje je Lider postavio osamnaestorici odabranih hrvatskih znanstvenika i poduzetnika, kako bi oni koji će raditi na izradi Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske do 2030. godine dobili jasniju sliku što je potrebno napraviti. Liderovi sugovornici bili su opširni, a prostor u tisku nije bio dovoljan da objavimo sve što imaju za reći, pa ćemo vam na Internet stranici omogućiti da pročitate sva njihova razmišljanja. Nakon što smo na početku predstavili viziju Dejana Kovača, postdoktoranda s Princetona i znanstvenog istraživača sa Škole političke ekonomije američkog sveučilišta ‘Woodrow Wilson’, na red su došli poznati domaći demografi, Stjepan Šterc s PMF-a i Anđelko Akrap s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.
U novom serijalu, osamnaest znanstvenika i poduzetnika za Lider komentira kako bi hrvatska trebala izgledati 2030. godine i što treba napraviti da to postigne.
>>>Dejan Kovač: Treba nam sustavno smanjenje broja zaposlenih u državnim i javnim službama
- Dosadašnja istraživanja, razvojne projekcije i svi demografski pokazatelji i trendovi potvrđuju nam izrazitu depopulaciju Hrvatske prirodnim putem i iseljavanjem pa 2030. godinu možemo očekivati samo sa zebnjom. Pogotovo što se demografska problematika s niti jednim pozitivnim pokazateljem i njezin utjecaj na praktičke sve djelatnosti još uvijek u Hrvatskoj ne shvaća ozbiljno, sukladno negativnostima, značenju i destrukcijskim utjecajima na hrvatsko društvo i gospodarstvo. Vizija Hrvatske 2030. godine bez razumijevanja težine demografskog nestanka i pražnjenja i ozbiljnijih revitalizacijskih odluka, zapravo i nije vizija nego slika skore budućnosti u kojoj bi moglo biti sve upitno. Mišljenja sam kako su nam potrebne nezaobilazne odluke: postaviti demografsku problematiku u temelj ukupnog razvitka zemlje, uključiti hrvatsko ukupno bogatstvo u iseljeništvu u sve segmente hrvatskog društva i prostora, postaviti razvojne modele i poticati djelatnosti svojstvene našem prostoru, prostorno prerazmjestiti upravljački sustav po konceptu nivelacije regionalnog razvitka te osloniti se na istraživačku znanstvenu spoznaju i demokratizirati politički sustav, ustvrdio je Šterc.
Slično kao i Dejan Kovač, Šterc je odbacio legitimitet političkog establishmenta za kreiranje Nacionalne razvojne strategije, te je istaknuo da bi Izvršnu radnu skupinu, kao ključno operativno tijelo u izradi strategije, morali činiti najbolji u svojim djelatnostima, odnosno osobe dokazane u istraživačkim, znanstvenim i društvenim aktivnostima. A početno usmjerenje strategije na brojna društvena i ekonomska područja usporedio je s predizbornim programima strana.
>>>Žalac pozvala naciju na kreiranje sveobuhvatne strategije razvoja RH do 2030.
- Sve suprotno od toga ostaje i dalje politička predstava, na kraju koje ćemo opet ostati začuđeni kako se jedino mi ne možemo podići iznad političkog diktata prošlosti i osrednjosti. Oduzeo bih isključivo pravo strankama i njihovim sljedbenicima na kreiranje temeljne koncepcije i razvojnog modela bez vodećih hrvatskih stručnjaka, a posebno bih predložio tim majstorima friziranja javne scene: usvojite razvojnu strategiju najviše do 10 točaka i kao takvu ju stavite u ustavni zakon, poentirao je Stjepan Šterc.
Kao profesor demografije, suzdržao se od prognoze tehnoloških trendova do 2030. godine, ali je upozorio da se male populacije poput hrvatske moraju razvijati na temelju intelektualnih djelatnosti, dakle visoko sofisticiranim aktivnostima. A u društvenom i demografskom razvoju, smatra Šterc, potrebno je slijediti irski i izraelski model, kombinirajući valorizaciju vlastitih prostornih potencijala i intelektualnu i znanstvenu spoznaju svog iseljeništva.
Na velikom prostoru Hrvatske potrebno je inicirati razvoj; s procesom deagrarizacije nije se na velikom prostoru u Hrvatskoj razvijalo gospodarstvo koje supstituiralo agrarni sektor gospodarstva, kazao je Akrap.
Kako priliči demografima, ali i trenutku u kojem se nalazi Hrvatska i o kojem sve više postaje svjesno cijelo društvo, profesor demografije na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu Anđelko Akrap također je upozorio na demografski problem države. Štoviše, istaknuo je neke zaista zastrašujuće podatke.
[caption id="attachment_320305" align="aligncenter" width="750"]
Anđelko Akrap[/caption]
- Do 2030. godine veliki broj ruralnih naselja ostat će bez stanovnika ili sa isključivo starijim stanovništvom. U Hrvatskoj se ubrzano smanjuje ne samo broj mladih (0 – 14 godina) već i broj stanovnika u radnom kontingentu (15 – 64 godine) i stoga raste apsolutno i relativno broj stanovnika u dobi iznad 65 godine, napose onih iznad 80 godina. Prvo, Hrvatska mora donijeti niz mjera kojima će zadržati mlado stanovništvo; razvijeni Zapad treba radnu snagu i sadašnji odljev mladih neće se sam po sebi zaustaviti. Odljev se može zaustaviti samo nizom učinkovitih mjera. Ako se nastavi sadašnji odljev stanovništva prema razvijenom Zapadu vrlo brzo će mirovinski i zdravstveni sustav zapasti u teško rješive probleme. Drugo, na velikom prostoru Hrvatske potrebno je inicirati razvoj; s procesom deagrarizacije nije se na velikom prostoru u Hrvatskoj razvijalo gospodarstvo koje supstituiralo agrarni sektor gospodarstva, kazao je Akrap.
>>>Miodrag Šajatović: Prijedlog strategije: Hrvatska 2030. – zemlja sretnih rentijera
Akrapovi odgovori, odnosno savjet autorima Nacionalne razvojne strategije su pronatalitetna, redistributivna i imigracijska populacijska politiku. Dakle, poticanje rađanja više djece, poticanje ravnomjernijeg razmještaja stanovništva na državnom teritoriju te poticanje uvoza ljudi drugih nacija, a u skladu s potrebama tržišta radne snage. Ključne ljude za izradu strategije Akrap pronalazi u domaćoj znanstvenoj i stručnoj zajednici.
- Strani centri moći često rade pritisak za angažiranje stranih stručnjaka jer žele zaposliti svoje ljude ili strategije uklopit u svoje interese. No tome se treba oduprijeti jer ljudi izvana su daleko od toga da poznaju hrvatske gospodarske i društvene probleme kao domaći ljudi koji to znaju jer su ‘unutra‘, u problemu. Konačno čemu naši instituti ako ne za potrebe države koja ih financira, ustvrdio je Anđelko Akrap.
Kao i Šterc, Akrap smatra da se Nacionalna razvojna strategija u početku usmjerila na previše područja, zbog čega bi se mogao raspršiti fokus. A dodatno je istaknuo da je suvremeni naglasak na vrijednost okoliša u Hrvatskoj manje rezultat brige za njega, koliko činjenice da je razvoj zaobišao velika područja Hrvatske, zbog čega smo i dalje dominantno agrarno društvo. Što se tiče tehnoloških i društvenih trendova koje očekuju Hrvatsku i svijet do 2030. godine, Akrap je bio prilično jasan upozorivši na opasnost ovisnosti o jednoj grani gospodarstva.
- Turizam u Hrvatskoj može imati udjela u BDP-u kao u onim zemljama na Zapadu koje su najpoznatije turističke zemlje. Oslanjati se na turizam kao nositelja gospodarstva je vrlo rizično. A poznato je koje su razvijajuće suvremene visokoakumulativne tehnologije, zašto njih postupno ne podupirati, zaključio je Anđelko Akrap.
Autori: Matilda Bačelić i Sergej Abramov