Bankari su na 20. konferenciji Tržišta novca govorili o jednoj, nazovimo je, tabu temi – oprostu duga. Bankarima, naravno, nije u interesu opraštati dug, nego ga naplatiti. Kako je naglasio viceguverner HNB-a Damir Odak, kada se o toj temi počne razgovarati, nameće se mišljenje da se dugovi ne moraju vraćati.
- NPL-ovi su problem realnog sektora, faktor koji smanjuje ostvarivanje rasta. Suprotno javnoj percepciji, privatne osobe su jako dobre platiše, u bruto kreditima samo 10 posto je onih koji ne plaćaju. Građani nisu problem ni statistički niti su problem bankama. Problem je prisutan u gospodarstvu. S 35 posto udjela bili su na vrhuncu 2014. Pitanje je može li se kroz restrukturiranje duga, pa i kroz djelomičan otpis, taj udio NPL-ova smanjiti? Dokle god poduzeće ima neuredni status kod banke, ima problema s poslovanjem. Kada njegovo stanje postane stabilno, može iskoristiti kapacitete i dobro poslovati. Pitanje je kada je banci isplativo restrukturirati taj dug, debt to equity ili djelomični otpis? - rekao je Odak.
Strategije za naplatu
Kaže kako banka ima nekoliko strategija za naplatu – prva je prodati dug uz značajni diskont jer onda postoji mogućnosti bolje naplate. No, kupac ga neće kupiti ako ne vidi zaradu. Drugi pristup je sudska naplata, pogotovo ako banka ima kvalitetne kolaterale. No,pokazalo se da je ona materijalno neizvjesna, kolateral ima jednu cijenu kod procjene, jednu kod prodaje. - Radili smo analizu tržišta poslovnih nekretnina – svega 20 posto je riješeno. Od toga prosječna cijena prodaje bila je 50 posto iznosa duga, a banka je uzela nekretninu u bilancu. Zašto je potrebno postići dogovor – u sudskom postupku, banka i neplatiša se međusobno nadmudruju, troši se vrijeme da jedni drugome smetaju. Kod dogovora nema smetanja – rekao je Odak.
- Primjer – banka ima 5 milijuna kuna potraživanja, pola milijuna EBITD-a godišnje, založene nekretnine vrijede 4 milijuna, negativni kapital je 0,5 milijuna EBITD-a godišnje. Ovrha? Traje najmanje tri godine, da će se naplatiti 75 posto procijenjene vrijednosti da su sudski troškovi 300.000. Vrijednost naplate 2 milijuna, što znači da gubi 60 posto potraživanja. Dužnik gubi tvrtku, posao, pokreće novi biznis i treba mu dugo da se vrati – kaže Odak. Predlaže da umjesto da banka izgubi 60 posto, otpiše 30 posto.
- Negativni equity od pola milijuna, postane pozitivni od milijun. Ako uz kamatu od 7 posto, banci to donosi 3,1 milijun kuna. Nisu uračunate naknade banke kod zdravog klijenta. Dužnik nastavi s poslovanjem i izbjegava gubitak 800.000 kuna. Njegov minimalni dobitak je 1,8 milijuna. BDP je u dobitku zbog toga. Umjesto bijega iz firme, dužnik razvija posao dalje i nastavlja poslovanje kazao je Odak.
Otpisom se banka odriče imovine koja joj pripada, smanjuju se prava u slučaju stečaja. Prvo, stečajna masa vrijedi sve manje, drugo banci više ne duguje 5, nego 3,5 milijuna. Dakle, otpis se može pokrenuti jedino ako postoji jednokratna greška u prošlosti. Kod nas je to bio ulazak u tržište nekretnina kod mnogih tvrtki. Ako je dug posljedica lošeg poslovanja, otpis nije dobra odluka.
- Otpis duga ima potencijala postati dobar posao, no mora biti reguliran. Dogovor banke i dužnika mora biti takav da uzima u obzir činjenicu zbog čega je nastala nelikvidnost i riješiti ju. Ne smije se obećavati otpise duga u budućnosti jer će se ljudima isplatiti ne plaćati svoje dugove – zaključio je Odak.
Predstečajne nagodbe
Bilance banaka nisu značajno opterećene NPL-ovima. Otpisi se ne provode često i ponekad ne dovode do dobrih rezultata. Kod poduzeća nije ne plaćanje posljedica jednog događaja, neko permanentne loše vođene poslovne politike.
- U predstečajnim nagodbama imamo dvije skupine – prva – fokus je bio na financijskom restrukturiranju. Predah i grace period. Izostalo je operativno restrukturiranje i jasna identifikacija problema i njegova eliminacija u budućnosti. Ishod je gotovo uvijek negativan, ne mogu se sjetiti nijednog pozitivnog primjera. Drugi primjer je operativno restrukturiranje. Često je dolazilo do promjene u menadžmentu. Kada je to napravljeno, napravljeno je i financijsko restrukturiranje te proces bi bio završen. Prva grupa bila bi češća, druga iznimno rijetka. Od 10 nagodbi, možda jedna ili dvije spadaju u ovu drugu grupu. Dvije do tri polučile su uspjeh, ostali potpuni promašaj. Nakon toga se dešavalo, u neuspješnoj grupi, banka je odlučila na izlaznu strategiju, čak i sudsku naplatu. Partnerstvo je ključno, kada postoji problem treba početi razgovarati što ranije, otvoreno i transparentno. U takvim situacijama imamo šanse za uspjeh, inače nas sve čeka mučan proces za obje strane – kazao je Matija Birov, viši izvršni direktor upravljanja i kontrola rizika Pivredne banke Zagreb.
Zašto su građani uredniji platiše?
Borislav Centner, član Uprave Erste banke postavio je pitanje - Zašto su građani uredniji platiše?
- Možda zato što imamo HROK, a kod poduzetnika to nemamo. Radi se na tome da se takva baza uspostavi. Možda bi to u budućnosti dovelo do toga se više nećemo kreditirati one koji su uništili već dvije tri firma da došli u banku tražiti kredit. Kada dođe do problema s poduzetnicima, prvo treba raditi dept tu equity swap, a onda možemo razgovarati o drugim rješenjima. To treba biti temelj razgovora. Tu mora biti pravih private equity fondova koji će u takvim slučajevima preuzeti upravljanje tvrtkom i vodit ju u bolja vremena. Oprost duga je legitiman alat ako se koristi odgovorno i pravno – zaključio je Centner.