Duhovita definicija opisuje lidera kao prodavača nade. U vremenima pesimizma i crnila, vođe moraju znati proizvesti nadu u bolju budućnost. Naime, većinu naših akcija pokreću stvari kojima se nadamo, kojima težimo i koje očekujemo. Zato je prva bitna osobina vođa sposobnost da optimistički gledaju naprijed i izbace iz svoje vizije sve ‘crne‘ scenarije. Druga bitna karakteristika suvremenih vođa tiče se sposobnosti da nauče vidjeti svijet očima generacija koje dolaze, takozvanih milenijaca. Naime, nikad u ljudskoj povijesti oni koji tek stupaju na poslovnu i političku scenu nisu imali više znanja o tehnologijama budućnosti od generacija koje još uvijek drže upravljačko kormilo u svojim rukama. Slijedi treća, najvažnija osobina suvremenih lidera – sposobnost da budu majstori promjena i pokretači inovacija. Peter Drucker volio je govoriti da vođe ne mogu upravljati promjenama, već moraju biti ispred njih.
>>>Nekvalitetna birokracija ne podržava poduzetnike
Zato je glavni zadatak sadašnjih i budućih lidera energično uvoditi inovacije, mijenjati ponašanje svojih djelatnika i hrabro ih voditi u kreativnu budućnost. Kako se to radi? Zamislite da želite ljude koji se iz lijenosti voze dizalom ili penju pokretnim stepenicama potaknuti da promijene nezdravu naviku i koriste se običnim stepenicama. Nikakve naredbe, savjeti ili uvjeravanja neće biti od velike koristi. No što ako obične stepenice obojite poput tipki na klaviru, a zatim u njih ugradite senzore i zvučnike, tako da hodanje proizvodi glazbu, kao da hodate po sintesajzeru? Eksperiment je napravljen u Švedskoj prije sedam godina, a rezultat je bio porast broja korisnika zdrave ideje zvučnih stepenica za 66 posto već prvog dana nakon instalacije te kreativne novosti.
Otpad s glazbom
Pogledajmo još jedan primjer. Primijetivši da većina ljudi ne odlaže otpad u kante za smeće, skandinavski inovatori iz komunalne službe osmislili su glazbenu kantu koja, čim otpad dotakne njezino dno, proizvede zvuk teškog predmeta koji dugo pada. Time su potakli ljude ne samo da bacaju otpad u kantu već da skupljaju tuđi otpad, samo da bi što češće čuli zabavni zvuk. Ohrabreni uspjehom, pokrenuli su novi projekt, poticanje ljudi na recikliranje stakla. Izradili su aparat koji daje bodove kad se u njega ubaci staklena boca, a zvučnim i svjetlosnim signalima prati njezin put do kontejnera. Rezultat je bio red ljudi koji stoje ispred automata samo da bi ubacili bocu, ‘odigrali igru‘ i zaradili bodove.
Kreativnost je podloga za inovacije, a inovacije su primijenjena kreativnost. Svaka kreativna ideja ne mora postati inovacija, ali nema inovacija bez kreativnosti.
Oba primjera govore o ključu kojim lideri otvaraju vrata promjena, a to je kreativnost kojom se stvaraju inovacije. Ta se dva pojma ipak razlikuju pa možemo reći da je kreativnost proizvodnja novih ideja neovisno o primjenjivosti, a inovacija je transformacija novih ideja u (korisne) proizvode ili usluge. Jednostavnije rečeno, kreativnost je podloga za inovacije, a inovacije su primijenjena kreativnost. Svaka kreativna ideja ne mora postati inovacija, ali nema inovacija bez kreativnosti. Zato je kreativnost nužni temelj promjena, ali sama po sebi nije dovoljna. Razvoj i napredak ovise o inventivnim i poduzetnim pojedincima, liderima koji će kreativnoj ideji udahnuti život i gurnuti je na tržište.
Lovci na krokodile
Pokušajte riješiti sljedeći problem: treba uhvatiti krokodila za potrebe zoološkog vrta. Na raspolaganju su vam profesor književnosti, dva sendviča, jabuka, kutija šibica, dosadna knjiga, pinceta i dalekozor. Kao što je slučaj s većinom kreativnih problema, broj mogućih rješenja ograničavaju samo fleksibilnost mišljenja i mašta. Evo jednog pokušaja: pronađite rijeku u kojoj ima krokodila. Sjednite na obalu, pojedite prvi sendvič i počnite čitati knjigu. No ona je dosadna pa ćete ubrzo zaspati. Tada iz rijeke izlazi znatiželjni krokodil. On pojede preostali sendvič (da ne dira vas), uzima knjigu koju ste ispustili i počne čitati. Uskoro, zbog dosade, i on zaspi. Vi ste prvi zaspali, pa se prvi i probudite. Još usnuloga krokodila pogledate kroz krivu stranu dalekozora (objektiv) i on se čini toliko mali da ga možete uhvatiti pincetom i zatvoriti u kutiju šibica. Pitate se što s jabukom? Ona vam treba ako se krokodil probudi prije vremena. Budući da jabuka ne pada daleko od stabla, spasit ćete se penjanjem. A čemu služi profesor književnosti? Naletite li na nepismenog krokodila, on će ga naučiti čitati. Kreativni pojedinci rado će smišljati takve priče i razmjenjivati ih s prijateljima, ali od toga neće biti druge koristi osim zabave. Inventivni pojedinci takvu će ideju upotrijebiti, na primjer, kao polazište za računalnu igru u kojoj će igrači sastavljati šaljive priče iz ograničenog broja zadanih riječi. Ili će na temelju te priče napraviti promotivnu kampanju za reklamiranje knjiga, sendviča, dalekozora, jabuka, tečajeva čitanja ili torbica od krokodilske kože. Ili će priču ugraditi u članak na mjestu gdje im je ponestalo boljih ideja.
Utrka s preprekama
Može li se kreativnost naučiti? Postoji opće uvjerenje da je invencija privilegij rijetkih genija. Kad se spomene kreativnost, većina ljudi pomisli na Leonarda i Michelangela, na Mozarta, Edisona, Teslu i slične jedinstvene talente koji su oplemenili povijest grandioznim inovacijama, tehnološke, umjetničke ili znanstvene prirode. Je li takvo uvjerenje točno? Nismo li se rodili s talentom, bit će nam neusporedivo teže. No ako ne vježbamo, ne istražujemo i ne kušamo ‘probuditi‘ usnuli svijet ideja u nama, on će zauvijek tamo ostati, zatomljen i sakriven. Svaki je čovjek kreativan, isto vrijedi i za svaku organizaciju. Razlika je jedino u stupnju mogućnosti i količini realizacije. Neki će lideri brzo i lako ‘osloboditi‘ svoj kreativni potencijal, drugi će ga doživotno zakočiti autocenzurom. Treći će ‘uz mnogo muke doći do nauke‘. Kako bi rekao Henry Ford: ‘Ako misliš da možeš, ili da ne možeš, obično si u pravu!‘ Zato valja vjerovati da možemo. Rastući broj uspješnih hrvatskih startupova i mladih genijalaca otvara nam vrata prema inovacijskom društvu. No nešto im svakodnevno smeta i stoji na putu.
Rastući broj uspješnih hrvatskih startupova i mladih genijalaca otvara nam vrata prema inovacijskom društvu. No nešto im svakodnevno smeta i stoji na putu.
Što je to? Pogledajte sljedeće činjenice: Arhimedov zakon ima 12 riječi; Pitagorin poučak ima 13 riječi; Očenaš ima 53 riječi; Deset božjih zapovijedi sastoji se iz 179 riječi; Einsteinova opća teorija relativnosti ima 211 riječi; američka Deklaracija o nezavisnosti ima oko 1300 riječi; američki Ustav, zajedno sa svih 27 amandmana, ima 7818 riječi; Uredbe Europske unije o prodavanju kupusa imaju ukupno 26.911 riječi. Primjer dobro pokazuje da u svijetu koji uspijeva zbog ideja i kreativnosti nešto stalno smeta, a to je poslovični birokratski duh, ‘neprijatelj broj jedan‘ svakoga poduzetnog lidera. Što je ‘birokratski duh‘? To je stajalište o svijetu koje počiva na potrebi da se sve precizno definira, regulira i propiše. Tom su duhu strani improvizacija, fleksibilnost, tolerantnost i izostanak reda. Iako pridržavanje pravila olakšava život te ga čini upravljivim, kruta primjena pravila predstavlja izvor otpora novim idejama. Zato će se kreativci i izumitelji u birokratskom moru uvijek osjećati kao riba na suhom. Oni pravila doživljavaju poput prepreka na atletskoj stazi. S jedne strane, to je dodatni izazov koji valja savladati. S druge strane, prepreke usporavaju trčanje i loše utječu na rezultat.
Ubijanje procedurama
Među glavnim je birokratskim zaprekama procedura s mnogo koraka. Da bi se neka ideja raspravila, prihvatila i primijenila, potrebno je proći kroz razne odjele, komisije, ekspertize, studije izvodljivosti, radne grupe, upravne odbore, kolegije, demonstracije i prezentacije. Takva beskonačna procedura ne samo da ‘ubije‘ svaku novu ideju nego obeshrabri i sve buduće predlagače. Slično djeluje obilna papirologija. Za birokratsku organizaciju ideja nije prijedlog dok ne dobije formalno ispravni oblik. Zato slabo obrazložene i proceduralno nerazrađene prijedloge, bez obzira na njihovu genijalnost, nitko neće uzeti u obzir.
Ideal je birokratske organizacije da svi zaposleni budu ‘pretrpani poslom‘ koji je unaprijed planiran i precizno definiran. Rad koji se pretvara u rutinu stvara lošu klimu za nove ideje.
Ideal je birokratske organizacije da svi zaposleni budu ‘pretrpani poslom‘ koji je unaprijed planiran i precizno definiran. Rad koji se pretvara u rutinu stvara lošu klimu za nove ideje. To podsjeća na priču o čovjeku koji se muči tupom pilom ispiliti debelo drvo. Prijatelj mu ponudi nabrusiti oruđe, ali ovaj ga ni ne sasluša, nervozno vičući: ‘Pusti me da radim! Vidiš koliko imam posla! Nemam vremena za gluposti!‘ Osobe pretrpane rutinskim zadacima ne stignu zastati i razmisliti o njima da bi ih unaprijedile i inovirale. Birokratski duh ne voli rizik i eksperiment nego traži da se sve radi na provjeren način. Logika da se ‘ne bude prvi u nečemu novom ni posljednji koji će napustiti nešto staro‘ razlog je propuštanja mnogih prilika. Bez dopuštanja povremenih izleta u neizvjesnost lider nikad neće dobiti inventivne prijedloge.
Kršenje pravila
Birokratski kriteriji obično ne razlikuju važno od nevažnog i standardno od iznimnog. Zato će inventivni projekti imati jednaki tretman kao rutinski poslovi, što šteti inovacijskoj klimi i kreativnosti. Osim toga, u birokratskim sredinama postoje ‘sankcije protiv odstupanja od pravila‘. Pridržavanje propisa u suštini je birokratskog duha. Budući da kreativnost znači borbu protiv konvencija i normi, nove ideje traže kršenje pravila, što za sobom povlači sankcije. Kazna za osobu koja se drznula dirnuti u postojeće stanje, podučit će sve buduće inovatore da radije potisnu svoju kreativnost. U birokratskoj organizaciji sve se mjeri formalnim kriterijima kao što su vrijeme provedeno na poslu, broj stranica izvještaja, broj obavljenih ispita, količina obrađenih spisa ili količina utrošene energije. Usmjerenje na aktivnosti, a ne rezultate, na potrošeno vrijeme, a ne na ostvarene efekte, na utrošene resurse, a ne na ostvareni proizvod, jednom riječju na količinu, a ne kvalitetu, negativno utječe na stimuliranje inventivnog rada. Ako moj šef mjeri koliko sam sati na poslu, a ne koliko sam dobrih ideja predložio, brzo će me odviknuti od toga da budem kreativan.
>>>Najveći izazov za domaće poduzetnike – birokracija
Birokratski duh koči inventivnost i zato što se mnogi lideri vole okružiti poslušnim istomišljenicima. A to je potpuno pogrešna praksa. Kad je otpustio svog najbližeg suradnika, potpredsjednika tvrtke s kojim nikad nije došao u sukob, jedan je poznati lider to objasnio ovako: ‘Točno je, nikad se s njim nisam posvađao. Zapravo, nismo imali ni najmanjih nesuglasica. Zato sam ga i otpustio. Zašto da skupo plaćam čovjeka koji se sa mnom baš u svemu i uvijek potpuno slaže.‘
Ovo kreće s vrha
Mnogi misle da je otvoreni i opušteni stil vođenja moguć samo u malim poduzećima. Veliki sustavi naprosto moraju biti krute birokracije. Jesu li u pravu? Google, Facebook, Amazon, Tesla Motors, Apple i Starbucks primjeri su velikih sustava koji uzgajaju poduzetnički duh s mnogo individualne slobode i kreativnosti. S druge strane, frizerski salon i servis za popravku automobila u mojem susjedstvu možda su primjeri malih poduzeća sa strogom hijerarhijom, birokratskim duhom i potpunim manjkom kreativne slobode za svoje djelatnike. Na kraju, sve kreće s vrha i djelatnici će uvijek oponašati svoje šefove. Zato lideri imaju posebnu odgovornost u pokretanju i vođenju promjena. Ako čelne ljude tvrtke odlikuje istraživačka znatiželja, ona će postati zarazna za sve zaposlenike i stvoriti idealno okružje za stalne inovacije. Ako top menadžment preferira birokratski duh, taj će se otrov preliti na sve djelatnike i ugušiti njihovu inicijativu. A to je pogubno jer danas lideri žive u svijetu u kojem ideje donose uspjeh i novac, a višak birokratskog duha ih odnosi!
Velimir Srića