Hrvatska i Velika Britanija ovih dana dijele zajedničku sudbinu. Nakon britanskog političkog Brexita uslijedili su nogometni Crexit (od Portugala) i Brexit (od Islanda). Pa tako te dvije države danas dijele političku nestabilnost i očekivanje prijevremenih izbora, ali i nogometnu neizvjesnost.
Iako nisam britofil, poštujem odluke vodećih ljudi države i nogometne reprezentacije da podnošenjem ostavki preuzmu odgovornost svoju politiku odnosno za sportski neuspjeh. Sami odlaze i premijer Cameron i izbornik Hodgson. Niti su im trebala nekakva povjerenstva za sukob interesa, političke igre i parlamentarna lobiranja niti su čekali podnošenje izvještaja koji bi trebala blagosloviti krovna nogometna institucija.
Koliko smo svjetlosnih godina udaljeni od Britanije? Hrvatski politički i sportski dužnosnici neće preuzeti odgovornost. Otići će tek kad pritisak raznih interesnih skupina postane prevelik. U međuvremenu će za vlastitu nesposobnost i za neuspjeh optužiti političke protivnike, koalicijske partnere, medije koji su uvijek u službi onih drugih, pa čak i Fortunu koja im je, eto, okrenula leđa u ključnom trenutku. Ma dajte, molim vas! Ni Karamarko (skupa s Petrovom i Oreškovićem) ni Šuker s Čačićem nisu imali ni vizije ni hrabrosti. Matematika sitnih dobitaka odnijela ih je u politički odnosno sportski poraz. Karamarko (i prije njega Milanović) čekali su pobjedu ‘na penale’, baš kao i izbornik Čačić. Jedan je igrao za Perkovića, drugi je Mamiću dignuo cijenu Pjace i Roga. Slagali su sumnjivu taktiku, sastavljali upitnu ekipu i mijenjali prekasno i nerezonski. I još su za sve svoje grijehe optuživali jadne novinare koji su se usudili primijetiti notorno – car je gol.
Moram priznati, prije dva tjedna debelo sam fulao u prognozi europskih nogometnih polufinalista. Ispale su i Španjolska i Hrvatska, a u igri su do četvrtfinala ostale samo Njemačka i Francuska. No za jednu pogrešku našao sam ispriku u ovoj rubrici iz rujna prošle godine. Izborničku inauguraciju Ante Čačića popratio sam tekstom ‘Izbornički poučak – vožnja fićeka nije referencija za nogometnu formulu 1’. To vrijedi i za hrvatsku politiku i za nogomet. A i dalje mislim da imamo i superiornu državnu položajnu rentu i vrhunske nogometaše. No u gospodarsku i nogometnu europsku prvu ligu ne mogu nas uvesti vozači fićeka, koliko god farbali svoja vozila u crveno-bijele kockice.