Vaša tvrtka kupila je neki proizvod od druge tvrtke, roba je poslana, kao i račun. Ovlaštena osoba izradi program u računovodstvenom programu, ispiše ga, ovjeri pečatom i stavi u kuvertu. Drugi primjerak uloži u arhivu, uzima prvi račun, lijepi markice i odlazi u poštu. Poštanska služba preuzima račun i kreće njegov put prema odredištu, vi čekate sve dok ga tvrtka na drugom kraju ne primi.
Zaposlenik pritom otvori kuvertu, provjeri dobavljača i cijenu troškova, zatim ručno unosi podatke u sustav, nakon čega ga sprema u arhivu i tako unedogled. Na jedan račun izgubljeno je u prosjeku pet dana.
Globalni standard
Mijenjajući papirnati račun e-računom uklanjamo sve skupe i dugotrajne korake. Troškove je moguće sniziti i za 50 posto. Zašto onda mnoge domaće tvrtke još uvijek šalju papirnate račune? Poučeni iskustvom mnogih tvrtki iz i izvan Europske unije, lako možemo zaključiti da se ti procesi odvijaju bez zakonskih ili poreznih ograničenja, naravno unutar dogovorenih okvira. Isto tako, računovodstveni programi prepoznaju jedni druge, računi se normalno međusobno razmjenjuju jer svi upotrebljavaju globalni standard.
– U Hrvatskoj se e-računima unazad godinu i pol dana gotovo nije koristilo. Obično smo navikli za sve optuživati vladu, ali ovaj put ne možemo optuživati zakonodavca, on je svoje napravio te postavio pravnu regulativu za e-račune. Nažalost, pokrenuti nekoga kod nas da prihvati činjenicu da je vrijeme promjena stiglo i da ih mora prihvatiti te nešto napraviti iznimno je teško i sporo. Nadam se da će naša privreda biti brža od dinosaura. Oni se promjenama nisu stigli prilagoditi – objasnio je autoritet za e-račune Marko Emer, direktor hrvatske tvrtke Elektronski računi.
Promjena navika
S jedne strane, upozorio je, osobe zaposlene u računovodstvu tvrtki prihvaćaju obične PDF dokumente poslane mailom kao pravovaljane e-račune. Takvi računi nisu e-računi te pošiljatelji takvih računa dovode u velik poslovni rizik sve svoje kupce, odnosno, primatelje takvih računa. S druge strane, kazao je, postoje knjigovođe koji se drže papira te dok ih netko ne natjera zakonom na promjenu, ne žele ih se ostaviti.
– Zasigurno jedna od najvećih kočnica još bržeg razvoja e-računa nedovoljna je edukacija primarno računovodstvenoga kadra, a odmah zatim i kadra u IT sektorima hrvatskih tvrtki. Inače, volio bih naglasiti da u Hrvatskoj postoji nekoliko vrlo kvalitetnih edukacija na tu temu – dodao je Emer.
Ipak, e-računi u Hrvatskoj u posljednjih godinu i pol dana počeli su se sve više primjenjivati. Danas više od 10.000 pravnih subjekata aktivno upotrebljava e-račune u svom svakodnevnom poslovanju. Uobičajeno, javni sektor kaska za trendovima, a privatni se počeo dosta naglo i brzo prilagođavati.
– Navike se, znamo, mijenjaju najteže, ali mogu na osnovi konkretnih pokazatelja govoriti da se danas, pogotovo u privatnom sektoru, u pogledu e-računa mijenjaju strelovito. Tvrtke ne žele zaostati. Svima na tržištu jasno je koliko je prilagodba važna. Nije samo stvar u tome da tvrtke uvode e-račune radi uštede, ubrzanja procesa te povećanja pravne sigurnosti koju uvođenje e-računa donosi, rekao bih da je riječ i o ostavljanju dobrog dojma o tvrtki kao modernoj, naprednoj, tvrtki koja pazi na okoliš te želi ići naprijed – zaključio je Emer.