Uključivanje iseljeništva u politički i društveni život Hrvatske što bi s vremenom dovelo do gospodarske i demografske obnove, kao prijedlog demografa dr.sc. Stjepana Šterca s Geografskog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, naišao je na odobravajuća mišljenja u Hrvatskoj gospodarskoj komori te sveučilištima u Rijeci i Splitu.
HGK je još prije šest godina prvi pokrenuo raspravu o useljeničkoj politici, a za Štercovu ideju o studiranju kažu da je vrlo dobra ideja te da ju treba što prije konkretizirati i operativno pripremiti. Na Riječkom sveučilištu ističu da studiranju djece iseljenika treba prethoditi podizanje standarda u visokoškolskom i istraživačkom prostoru. S time se slažu na Splitskom sveučilištu uz napomenu da bismo trebali tome dodati ono što drugi nemaju poput mediteranske orijentacije u poljoprivredi ili pomorstvu.
- Nema sumnje da Hrvatska, može i mora osmisliti migracijsku strategiju, o čemu su se nedvosmisleno izjasnili i naši najeminentniji stručnjaci uključeni u projekt HGK ‘Migracije za razvoj Hrvatske‘ koji smo započeli prije dvije godine ili točnije nastavili nakon što je HGK prije šest godina kao prva institucija u Hrvatskoj otvorio raspravu o useljeničkoj politici. Dio te strategije, svakako mora biti i osmišljavanje poticajnih mjera za uključivanje dijaspore u naš gospodarski i društveni život. To uključivanje, vjerojatno neće imati spektakularne rezultate kao u izraelskom ili irskom slučaju, ali zasigurno može značajno pridonijeti hrvatskom gospodarstvu na planu investicija, transfera znanja i iskustava, tržišnog povezivanja i otvaranja prema svijetu. Naše je gospodarstvo malo i relativno slabo, te se i pojedinačni poduzetnički poduhvati mogu biti itekako vidljivi. Primjer je ulazak obitelji Lukšić u turistički biznis Hrvatske gdje oni predstavljaju jednoga od najvažnijih igrača – kaže Davorko Vidović, savjetnik za radnu politiku i zapošljavanje u HGK.
Poljoprivreda i turizam
Nije siguran da dijaspora može značajnije utjecati na pozitivno preokretanje trendova u depresivnoj demografskoj slici Hrvatske, ali upravo iseljeni Hrvati i njihovi potomci trebaju predstavljati prvu ciljanu skupinu potencijalnih imigranata iz razloga koje ne treba posebno obrazlagati. Najvažnije su mjere, za Vidovića, privlačenje iseljenika, iste one koje su važne i za ostanak ljudi u Hrvatskoj. Ponajprije jačanje pravne sigurnosti, stvaranje prijateljskog poslovnog okruženja, stimulativna porezna politika i efikasnija javna uprava. Naše dvije velike prednosti su prelijepa zemlja s optimalnom klimom u središtu Europe, pa i svijeta, te visoka razina fizičke i socijalne sigurnosti. Upravo to kao mamac ističu svi iseljenici s kojima je razgovarao, a koji pokazuju interes za život i poslovanje u Hrvatskoj. Vidović smatra da Hrvatska ne treba tražiti pomoć od iseljeništva, već ih pozvati da ovdje dođu zarađivati i to u svim onim djelatnostima u kojima iseljenici prepoznaju šansu za dobar i uspješan posao. Čini mu se da je ogroman prostor skriven u devastiranom području poljoprivrede, a i da se u turističkom sektoru kriju brojne mogućnosti. I sve ostalo može biti zanimljivo ljudima sa idejama i znanjem, ako smo doista stvorili barem podjednake uvjete kao i ostali. Ne treba, dodaje, očekivati da će domoljubni motivi biti dovoljni za povratak.
Zarada je pokretač
- Pomaganje u ratu za neovisnost dio je jedne priče, koja je imala drugačiju vrstu naboja i ne treba obrazac traženja pomoći primjenjivati i na poziv za pokretanje posla u Hrvatskoj. Domoljubni razlozi mogu biti samo šlag na torti ili dodatni razlog, tek kada se ispune svi ostali uvjeti za dobar biznis. Tako je to svugdje. I Amerikanci vole Ameriku, ali su proizvodnju premjestili u Kinu. Profit je pokretač. Hrvatsku očekuje novi ciklus privatizacije. Trebalo bi se potruditi da se iseljenici upoznaju sa onime što iznosimo na tržište, bilo da je riječ o našim tvrtkama ili nekretninama u državnom vlasništvu. Eto prilike za dolazak naših iseljenika koji raspolažu kapitalom i motivom za poslovanje u Hrvatskoj – siguran je Vidović.
HGK je uključena u sve forume i institucije koje se bave iseljeništvom, od Savjeta Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan Hrvatske do Matice iseljenika. Vidović veli da pribivaju svim susretima s našim iseljenicima, pa su ih nedavno ugostili i u HGK te ih pozvali u uključivanje u projekt virtualne hrvatske svjetske gospodarske komore. Potpuno su spremni za prihvat svih iseljenika koji žele koristiti komorske resurse, koje im besplatno daju na korištenje. Danas se biznis vodi i na daljinu, uz napredne komunikacijskih tehnologija, pa u naš gospodarski sustav, rekao je Vidović, mogu biti uključeni i oni koji nisu fizički prisutni ovdje ili nikada nisu nogom kročili u Hrvatsku.
Ponuditi ono što nemaju drugi
Prof. dr. sc. Branko Matulić, prorektor za kvalitetu, kulturu i umjetnost Sveučilišta u Splitu potvrđuje da je moguće na razini države osigurati kvotu za studente iz iseljeništva ili ih privući kroz postojeće programe razmjene poput Erasmusa+ i sličnog. Njih mogu privući studiji koji kvalitetom i usmjerenjima odgovaraju sličnim studijima u zemljama u kojima žive.
- Dakle kvaliteta je najosnovniji preduvjet, a potom ponuda nečega što drugi nemaju, poput mediteranska orijentacija u poljoprivredi, pomorstvu, arheologiji ili povijesti. Pri tome nije zanemariva ni atraktivnost podneblja, ugodna klima i nekontaminirani ekološki sustavi. Sveučilišta bi pri tome na temelju znanstvenih spoznaja predlagala rješenja i modele. Oni koji upravljaju državom samo moraju znati slušati savjete znanstvenika koji nisu paušalni već daju dugoročna rješenja te egzaktne i provjerljive modele. Svatko tko je dobronamjeran, a ima želju i mogućnost, može pomoći. Ipak, gajimo malu rezervu prema tome da bi nas demografski spasilo iseljeništvo – ocjenjuje Matulić.
Pojašnjava da u današnjem globalno prihvaćenom stilu i načinu života, obitelj s maksimalno dvoje djece je općeprihvaćeni model obiteljske zajednice. Kad taj model preslikamo, kaže, na naše društvene probleme, onda bez obzira odakle obitelj dolazila ona je ‘osuđena‘ da čeka bolje uvjete za više djece.
Diplomacija je ključna
Dakle, nužne su neke društvene pretpostavke u kojima bi bilo normalno i neopterećujuće imati troje, četvero i više djece. Naravno, nezaobilazan i ključan je osobni stav u odnosu na brojnost obiteljske zajednice pri čemu svjetonazor ima jednu od bitnih uloga.
- Primjerice, treći svijet koji grca u siromaštvu ima demografsku eksploziju, dok u sjevernim bogatim zemljama, naprotiv, hara ‘bijela kuga‘. Pri promišljanju o demografskim pitanjima valja uzeti u obzir niz parametara, interdisciplinarno i multidisciplinarno sagledati sve aspekte, dakle isključivo na znanstvenim osnovama u okviru kojih valja imati na umu i kulturološke, tradicijske, pa ako hoćete i fenomenološke posebnosti određenih zajednica kako bi se došlo do pravih rješenja. Naše iseljeničke zajednice mogle bi više pomoći matici otvarajući prostore u svijetu, ali da bi se to dogodilo mora postojati sustav međusobnog uvažavanja i izgrađenog uzajamnog pripadništva istim korijenima – poručuje Matulić.
To je dugoročan proces koji je povezan s državnom iseljeničkom strategijom odnosa prema iseljeničkim, prvenstveno intelektualnim resursima. Pri tome, naglasio je, hrvatska diplomacija sa svojim ekonomskim i kulturnim elementima ima ključnu ulogu, a alat je promicanje naših prirodnih i kulturnih resursa, dakle sveobuhvatna kulturološka priča u kojoj naši iseljenici mogu vidjeti svoje ishodište, ali i svoj mogući budući dom.
Baštinska izvrsnost
Bez obzira na slučajeve u kojima su ulagači, naši iseljenici, bili na različite načine prevareni i razočarani Matulić vjeruje da još uvijek ima onih koji bi željeli i mogli ulagati u svojoj drugoj domovini. Ali, kod ulaganja u poslovne poduhvate prvenstveno vladaju interesi. Svatko tko ima poslovni interes, pri tome još i emotivan, zavičajni razlog, uložit će svoj novac, znanje i energiju u ono za što smatra da je za njega dobro sa svim poslovnim rizicima koji uz to idu.
- Činjenica jest da kod nas još nisu stvoreni dovoljno dobri uvjeti i da bi mogli biti puno povoljniji, a država bi svojim poticajnim mjerama naročito to trebala osigurati iseljenicima. Stoga je potrebna jasna državna strategija što je već spomenuto. Kada bi naša država u toj pretpostavljenoj strategiji odnosa prema iseljeništvu ugradila samo elemente baštinske izvrsnosti koja je prepoznata na svjetskoj razini, dakle sedam naših vrhunskih kulturnih i prirodnih dobara koje su na UNESCO-voj listi te kroz diplomatsku mrežu obrazovno i kulturološki djelovala na iseljeništvo, to bi doprinijelo ugledu i utjecaju Republike Hrvatske u cijelom svijetu – uvjeren je Matulić.
Ukoliko na mogućnost studiranja djece iseljenika gledamo strateški, onda se može reći da je to važan element demografske politike, misli prof. dr. sc. Pero Lučin, rektor Sveučilišta u Rijeci. No, upozorava da se takva odluka ne smije donijeti dekretom jer ne bi imala nikakvoga učinka, već joj treba prethoditi podizanje standarda u visokoškolkom i istraživačkom prostoru.
Urediti državu
Sveučilišta treba učiniti atraktivnija na svim razinama. Ukoliko želimo privući mlade ljude iz dijaspore, naglašava Lučin, moramo im ponuditi standard ravan onomu u zemljama u kojima žive.
- Uz to, treba naglasiti kako je zadaća svake države da vodi računa o demografskoj politici. Mi smo suočeni s depopulacijom. Trenutno Hrvatska ima 4,2 milijuna stanovnika, dok se predviđa da će nas 2050. godine biti svega 3,6 milijuna što je dovoljan razlog za alarm. Jasno je da se nešto treba učiniti, a ukoliko govorimo o privlačenju mladih iz dijaspore jasno je da je njih, iz niza razloga, najlakše integrirati. Naravno, da bi sveučilišta mogla učiniti više kada je o promociji studijskih programa, međutim, puno bitnije od promocije je njezin sadržaj. Neosporno je da mi možemo ponuditi kvalitetne studijske programe, međutim njih ne prate materijalni resursi. U Hrvatskoj nema sportskih terena za studente, nema osmišljenih kulturnih i zabavnih programa, odnosno oni su sporadični. Nema dovoljno smještajnih kapaciteta, ukratko potrebno je podignuti standard na svim razinama - primjećuje Lučin.
Zaključuje da kako bismo privukli mlade iz dijaspore moramo biti dobro uređena država, prije svega pravno i financijski te jamčiti određenu razinu kvalitete života i sigurnost. U podizanju toga standarda i u ostvarivanju navedenih ciljeva, možemo za početak poraditi na puno boljem korištenju europskih fondova.
Rektorat Zagrebačkog sveučilišta smo također zamolili da nam prenese svoje stavove o prijedlozima prof. Šterca, no do objave članka, unatoč obećanjima, odgovor nismo dobili.