Još je 2014 uveden novi model poticanja zapošljavanja osoba s invaliditetom, no za njegovu punu primjenu čekalo se godinu dana i trenutak da se donesu pravilnici kojima se detaljno uređuju obveze poslodavaca u vezi sa zapošljavanjem osoba s invaliditetom.
Tako je svaki poslodavac koji zapošljava dvadeset i više radnika obvezan zaposliti bar tri posto invalidnih osoba, a onaj poslodavac koji nema dovoljno zaposlenih invalida i obvezu zapošljavanja nije nadomjestio zamjenskim kvotama za svaku osobu s invaliditetom koja mu nedostaje mora plaćati mjesečnu naknadu, zbog neispunjenja kvote, u iznosu od 908,87 kuna.
Godinu dana nakon stupanja zakona na snagu čini se da poslodavci radije plaćaju kaznu budući da od 8.000 tvrtki, s više od 20 zaposlenih, njih skoro 6.000 tisuća ne ispunjava propisanu kvotu. Velik broj poslodavaca nije zadovoljan ovim modelom poticanja. U njihovo ime govori glavni direktor HUP-a Davor Majetić.
- Prisiljeni smo plaćati namete na koje ne možemo utjecati. Kazne moramo plaćati i kada na burzi nema kvalificiranog radnika s invaliditetom koga možemo zaposliti – objašnjava.
One s druge strane, riječ ‘namet‘ posebno smeta. Bivši ministar Rada i mirovinskog sustava Mirando Mrsić smatra da model uistinu dobro funkcionira, a nije mu jasno kako poduzetnici smatraju da se radi o nametima, budući da se sve kazne koje poduzetnici plaćaju, na kraju vraćaju njima samima.
Slažete li se s Mrsićem ili pak Majetićem možete svojim glasom ili komentarom pokazati u našem ovotjednom Fight clubu gdje teza glasi ’plaćanje kazne dobro je rješenje za nezapošljavanje osoba s invaliditetom‘. Glaati možete OVDJE.