Predsjednik Hrvatskog društva ekonomista Ljubo Jurčić poručio je u srijedu u Opatiji da je najveći kapital jedne zemlje sposobna vlada koja zna zaposliti ljude da resurse pretvaraju u uspješne proizvode te istaknuo da nema objektivnih razloga da Hrvatska bude u krizi.
Na početku 22. tradicionalnog savjetovanja ekonomista, pod nazivom "Ekonomska politika Hrvatske u 2014.", Jurčić je ocijenio da svijet nije u krizi, a da Europa vjerojatno jest u vrijednosnoj i vizionarskoj krizi.
Upozorio je i da u Hrvatskoj uvijek postoje iluzije da će nas netko spasiti – EU fondovi, MMF, investicije, smanjivanje proračuna ili broja zaposlenih te da te mjere možda jesu potrebne, ali neće pokrenuti Hrvatsku. U situaciji kada padaju i zaposlenost i proizvodnja i potrošnja, one ništa ne mogu riješiti, ustvrdio je Jurčić, ukazavši da se u kriznim situacijama jasno moraju znati ciljevi ekonomske politike. Hrvatska je u problemu od kada je politika prekinula vezu sa znanošću, smatra Jurčić.
Izaslanik predsjednika RH Boris Cota rekao je da izazovi pred europskim gospodarstvom nikad nisu bili veći, jer u Europi gotovo nema gospodarskog oporavka, a nezaposlenost je velika.
"Među ekonomistima danas gotovo da traje rat - jedni su za strukturne reforme, rast konkurentnosti, stabilne cijene i fiskalnu konsolidaciju, a drugi kao dio rješenja vide ekspanizivnu monetarnu politiku", izjavio je Cota, ističući da u sadašnjoj situaciji treba uzeti u obzir oba aspekta.
Cota je još kazao da monetarna politika ima znatno manju učinkovitost, da Hrvatska ima visoki stupanj euroiziranosti, a da se svi slažu da bi bilo poželjno smanjiti porezno opterećenje i proračunske rashode. Smatra da domaće gospodarstvo teško može konkurirati onima koji proizvode slične proizvode, ističući da bi trebalo kombinirati troškovnu konkurentnost sa specijalizacijom u nekim djelatnostima.
Lovrinčević: još je malo vremena za zaokret i reforme
Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta smatra da je hrvatsko gospodarstvo na aparatima i da ima još malo vremena za radikalni zaokret i reforme.
Iznio je podatke da je u Hrvatskoj od studenoga 2011. do studenoga 2014. standard građana smanjen za oko 10 posto, industrija za 8 posto, broj zaposlenih za 4,4 posto, da je javni dug porastao za čak 23 postotna boda BDP-a, s 59 posto na 82 posto BDP-a. Upozorio je da će javni dug na kraju 2014. biti 81 posto BDP-a, ocijenivši da s s takvom razinom duga uvođenje eura nije izgledno još 20 godina.
Govoreći o očekivanjima u 2015., procijenio je da će bruto domaći proizvod (BDP) porasti za 0,2 posto, što će biti najslabiji rast u EU, a očekuje i daljnji pad zaposlenosti za 0,5 posto, uz odgodu preustroja u javnom sektoru.
Lovrinčević očekuje se i blagi pad investicija za 0,1 posto, dok će inozemni dug činiti 105 posto BDP-a. Istaknuo je i da će prema projekcijama, Hrvatska u 2015. i 2016. biti zemlja s najvećim deficitom proračuna u EU, a od sljedeće godine zemlja s najvećom razinom javnog duga.
Smatra da je Hrvatska sada na prijelazu iz depresije u duboku društvenu i gospodarsku eutanaziju, da su naznake te eutanazije dugoročni gubitak konkurentnosti, potpuna kriza povjerenja u političku strukturu, raspadanje institucionalne javne infrastrukture, uz emigraciju stanovništva i bijeg kapitala iz zemlje.
Tvrdi da zemlji predstoji dugo "mljevenje imovine" prodajom ili dodatnim oporezivanjem te da je u tijeku proces povijesnog gubitka pozicije Hrvatske u zajednici srednjeuropskih država i ulaska u dugoročnu društvenu i gospodarsku stagnaciju.
Rekao je da su reforme nužne, ali da nisu dovoljne za rješavanje krize, pri čemu je kriza političkog vodstva sve razvidnija i da je eskalirala do potpune nezainteresiranosti najodgovornijih. Navodi i da jača animozitet prema poduzetnicima, upozorivši da ne funkcioniraju mehanizmi izlaska s tržišta te da su predstečajne nagodbe zamrznule strukturu gospodarstva.
Lovrničević naglašava da se regionalne razlike povećavaju i da je potrebno rekonstruirati društvo na novim osnovama. Smatra da je potreban novi odnos prema gospodarstvu, poduzetništvu, ulozi države, nova institucionalna infrastruktura, značajna promjena svjetonazora, ali i nova politička garnitura.
Po njemu, optimističan scenarij raspleta krize značio bi kontroliranu makroekonomsku prilagodbu uz progam pomoći usuglašen s Europskom komisijom, dok pesimističan scenarij predstavlja nekontroliranu makroekonomsku prilagodbu i napuštanje sadašnjeg režima monetarne politike.
Savjetovanje ekonomista u Opatiji nastavit će se izlaganjima o ekonomskim izgledima i preporukama za hrvatsku ekonomsku politiku, o mogućnostima prevladavanja krize i drugim temama.