Trgovati dionicama ili ne trgovati? Je li to previše rizično ili se isplati? To su okvirno prva pitanja koja si potencijalni ulagač u dionice postavi.
Naravno pod pretpostavkom da je malo istražio što su dionice, kako s ulaže i da je svjestan rizika. Kada je odgovorio na sva ta pitanja i psihički se pripremo na taj odvažan potez, otvorio je listu dionica na Zagrebačkoj burzi i vrlo vjerojatno se razočarao s ponudom.
Iako je na domaćoj burzi izlistano više od 300 kompanija, prosječni dnevni promet je oko 17 milijuna kuna, s time da je prosječni redovni dnevni promet dionicama u veljači bio 6,5 milijuna kuna. To znači da je likvidnost tržišta mala, a što znači da nije lako kupiti i prodati dionice. Odnosno, može se dogoditi da je cijena neke dionice previsoka u odnosu na ono što je netko spreman platiti, a onaj koji ih prodaje ne spušta cijenu. Ili kada već netko ima dionice, pogotovo ako ima veći broj u porfelju, jako teško je „izaći“ iz te investicije bez drastičnog rušenja cijene.
Zato neki investitori, odnosno oni željni ulaganja u likvidnije papire i tržišta, sreću možda požele okušati izvan granica Hrvatske. Bilo da je to New York, Frankfurt, London, Tokio ili Budimpešta. Zato smo kontaktirali brokere koji su nam objasnili kako trgovati u inozemstvu, jer takav potez je puno skuplji nego trgovati u Hrvatskoj.
- Trgovanje u inozemstvu se u svojoj suštini ne razlikuje od trgovanja na Zagrebačkoj burzi, barem ne iz perspektive klijenta. Ugovorna dokumentacija, konkretno u našem slučaju, između društva i klijenta je standardizirana, a omogućuje klijentu pristup svim burzama koje pokrivamo (sva relevantna tržište EU, regija, tržišta SAD-a). Za trgovanje strukturiranim vrijednosnim papirima provodi se i procjena prikladnosti, te se u odnosu na trgovanje u inozemstvu i držanje imovine na zbirnim skrbničkim računima klijente informira o nekim specifičnim rizicima. Najvećem broju tržišta klijent ima izravan pristup putem on-line trgovanja – pokrivena su tržišta SAD-a, članice Euronext sustava /Pariz, Lisabon, Brussel, Amsterdam/, tržište Njemačke kroz XETRA sustav, te burze Beč, Stockholm, Helsinki, Milano, Dublin, Ljubljana, Bukurešt. Za ostala tržišta moguće je zadavanje naloga telefonom ili drugim načinom sukladnom našim općim uvjetima – objašnjavaju nam iz Fima vrijednosnica.
Kažu kako se princip rada ne razlikuje od trgovanja na Zagrebačkoj burzi. Prije kupnje dionica potrebna je uplata novca.
- Investicijska društva su ovlaštena primati i devizne doznake od klijenata, te je u tome kontekstu moguća uplata i u valutama EUR i USD. FIMA vrijednosnice prema potrebi obavljaju i konverzije iz valute u valutu – što znači da klijentu cijeli spektar usluga pokriva broker koji će sve obaviti u njegovo ime i po njegovom nalogu. Nakon obavljene uplate klijent putem on-line sustava (najčešće) ili nekim drugim putem zadaje nalog za kupnju instrumenta. Putem on-line sustava moguće je zadavanje naloga, praćenje prometa, ispis obračuna i naloga u PDF formatu, pretraživanje naloga, uvid u cijene sa odgodom od 15-20 minuta – kažu iz te brokerske kuće.
Naravno, trgovanje u inozemstvu ima svoje troškove.
- Troškovi (provizije) su javno dostupni na našem cjeniku te su ovisni od tržišta. Specifičnost je naknada za transakcije troškove skrbništva, obzirom da se kupljeni instrumenti drže na klijentskim zbirnim skrbničkim računima koji su odvojeni od imovine samog društva, sukladno zakonskim propisima. No, obzirom na niže inicijalne brokerske provizije, sami troškovi se bitno ne razlikuju od trgovanja hrvatskim dionicama – napominju iz Fima vrijednosnica.
Inozemna razvijena tržišta su sve zanimljivija hrvatskim ulagateljima, ne samo profesionalnim ulagateljima, nego i malim investitorima, posebno zbog širine izbora ulaganja, likvidnosti kao i zbog dostupnosti koja se ne razlikuje puno od dostupnosti matičnog tržišta odnosno Zagrebačke burze.