Brižni poslodavci mogu svojim zaposlenicima olakšati život ergonomskim stolcima, adekvatnom klimatizacijom, brzim internetom, prostorom za opuštanje, kantinom, vedrim bojama, biljkama…
Sve je proteklih godina postalo znanost za sebe, pogotovo ako je vezano uz produktivnost i efikasnost na radnom mjestu, opsesije moderne ekonomije u čije se poboljšanje ne može potrošiti previše vremena, truda i novca. Važnost radnog prostora, konkretnije mjesta na kojem radnik provede sate i sate u danu, odavno je utvrđena, ali kako to obično biva, mudrost o njegovu optimalnom uređenju i izgledu ovisi o oku promatrača i grana se svake godine eksponencijalno. Novo doba donijelo je sve veću rasprostranjenost rada od kuće i individualnog rada, pa se slijedom toga i razmatranje radnog prostora proširilo i produbilo. Dok se nekoć taj pojam svodio uglavnom na veliku halu osvijetljenu neonskom rasvjetom, s vremenom i promjenama u ekonomiji postao je sveobuhvatniji i razrađeniji, posebice kada je riječ o poslovima fokusiranima na kreativno djelovanje, kakvi su danas većina.
Dobro za umrežavanje
Primjerice, riječ desetljeća ‘startup‘ sa sobom donosi vlastitu logiku specifičnu za svježi poduzetnički pothvat koji tek pokušava uzletjeti. Ured je za nježne početke, s naglaskom na tehnološku industriju, obično nepotreban i preskup, pa se mnogi odlučuju na rad od kuće ili u prostoru poput stana ili kuće. Koristi uključuju nisku ili nepostojeću naknadu (ako je riječ o vlastitom prostoru), slobodu organiziranja rada i izgleda radnog prostora u cijelosti prema vlastitim preferencijama, potrebu za malim prostorom, fleksibilnost radnog vremena, nepostojeće troškove prijevoza (do radnog mjesta), lakoću rada noću za one koji to vole… S druge strane, rad oslonjen na modernu tehnologiju koji omogućuje ‘daljinski rad‘ eliminira neposrednu ljudsku interakciju, što nije preporučljivo za osobnu psihičku stabilnost, ali i poslovnu učinkovitost. Varijacija na temu koja donekle rješava taj problem i kakvu nerijetko se može susresti u Silicijskoj dolini potpuno je stapanje osobnog i radnog, spajanjem cimera i kolega u istu osobu, time i isti prostor. To, naravno, nije uvijek jamstvo radne efikasnosti jer osobno često zna odvlačiti pozornost od profesionalnog, a u kući ili stanu koji je ujedno radno mjesto to se posebno lako može dogoditi.
Kako tvrtka raste, mijenjaju se i potrebe za radnim prostorom, rad u vlastitom prostoru postaje nemoguć. Preporučljiv sljedeći korak, dok si još relativno malen, jest korištenje ‘coworkingom‘, odnosno dijeljenim radnim prostorom (isti prostor, različite kompanije), mogućnost kakva postoji i u Hrvatskoj. Time se dobiva svojevrsni ured, ali po cijeni nižoj od klasičnog. Cjenovno je efikasno, dobro je za networking, daje mnogima potreban osjećaj ‘odlaska na posao‘, a i ostavlja dojam ozbiljnosti pred klijentima kakav se ne može dobiti s radnim mjestom na kauču ispred televizora. Posljednja faza razvoja je i najzahtjevnija u pogledu radnog prostora – seljenje u vlastiti uredski prostor tradicionalnog tipa.
Otvoreno i zatvoreno
Za svaku kompaniju koja raste taj je trenutak više-manje neizbježan. Tu u igru ulazi spomenuta znanost o najefikasnijem i najpoticajnijem prostoru za rad, zato što u ranijim fazama i kod manjih tvrtki izgled i estetika ne igraju preveliku ulogu, bitna je funkcionalnost. Klasičan uredski prostor ključan je element u gradnji vlastite kompanijske kulture i duha zajedništva, jednako koliko je tehnička nužnost, ali škole misli o najboljem izgledu i aranžmanu variraju. Najveća dilema je, možda i središnje pitanje našeg doba, koristiti se otvorenim prostorom ili omogućiti određenu privatnost zaposlenicima? Stara škola s korijenima u 60-im godinama prošlog stoljeća obično se oslanjala na sterilne, velike otvorene prostore s odvojenim ‘kockicama‘, čime se, u teoriji, kombinirala kolaborativnost s određenom, uglavnom iluzornom, privatnosti. Ishod je bio izostanak obaju tih elementa, nije bilo ni dovoljno privatnosti ni dovoljno suradnje. No ‘kockice‘ su s vremenom postale omražene, smatralo se da obeshrabruju kreativnost i djeluju hladno, lišene osobnosti i neprijateljski. Iako ‘kockica‘ nikad nije sasvim umrla, novi trend je 90-ih počeo s Googleom i temelji se na otvorenom radnom prostoru koji potiče suradnju, komunikaciju i timski duh, a istovremeno niz dodatnih sadržaja zaposlenicima nudi razne mogućnosti opuštanja kako bi mogli razmišljati i biti kreativni. Google je, općenito gledano, trenutačni kriterij vrhunskoga radnog okoliša, koji su poslije mnogi počeli više ili manje kopirati, s tim da si mnogo kompanija ne može priuštiti ono što Google može. Na 190 tisuća četvornih metara nalaze se bazeni, praonice rublja, tereni za odbojku na pijesku, igraonice, brijačnice, saloni za masažu, prostor za ljubimce, servis za računala, vrtići i mnogo drugih nekonvencionalnih sadržaja.
Što više dodataka
Jasno, bitan je faktor u dizajniranju i tip posla koji će se obavljati, mnoge kompanije barem u nekom segmentu poslovanja imaju tajne i delikatne podatke i procese, pa određena količina vrata, pregrada, brava i sličnoga postaje neizbježna. Oni koji nemaju mnogo toga tajiti, a vole biti kreativni i kolaborativni, koristit će se otvorenim prostorom sa što manje zidova i mahom staklenim pregradama. Poseban plus otvorenog prostora jest bolji pregled situacije za šefa (tko radi, tko kad dolazi i odlazi, tko prekomjerno uživa u pornografiji, tko se ne ‘skida‘ s društvenih mreža…). Manjak privatnosti i tišine glavni su izvor kritika takvoga koncepta, ali tome se može doskočiti dizajnerskim prilagodbama i kombiniranjem otvorenog prostora sa zatvorenim dijelovima. Za privatne telefonske razgovore, primjerice, postoje posebne kabine koje je lako instalirati. Buku, doduše, nije lako riješiti, osim upotrebe slušalica (ograničen efekt), jedini način je izdvojen prostor ili ured za one koji preferiraju tišinu.
Brižni poslodavci koji nemaju financijski kapacitet Googlea i sličnih titana industrije mogu svojim zaposlenicima olakšati život jeftinijim i jednostavnijim rješenjima: ergonomskim stolovima i stolcima, adekvatnom klimatizacijom, brzim i pouzdanim internetom, nekakvim prostorom za opuštanje (kakvim, ovisi o zaposlenicima i kompaniji), kantinom ako je moguće, prostranim rasporedom namještaja, adekvatnom rasvjetom (ponajprije dnevnim svjetlom), prostorom za odlaganje stvari, modernim namještajem da se zaposlenici ne osjećaju zaglavljeni u vremeplovu, vedrim bojama, biljkama itd. Koncepti koje su popularizirale tehnološke kompanije proširili su se i drugim industrijama uvelike zato što niz poslova s ‘visokom dodanom vrijednošću‘ dijeli jednu bitnu značajku – svi se u nekoj mjeri oslanjanju na kreativnost i suradnju zaposlenika.
Proizvodni pogoni pak ostali su relativno nepromijenjeni još od industrijske revolucije i ne nude previše opcija u tom smislu jer su usko definirani svojom namjenom. Istraživanja su pokazala da upravo neformalne komunikacije, slučajni susreti licem u lice i neobvezno čavrljanje rađaju nove ideje i razvijaju nove pravce razmišljanja u poslu, zbog čega moderan, vedar i otvoren prostor, sa što je više moguće dodatnih sadržaja, još dominira raspravom o najboljem poslovnom prostoru (70 posto radnih prostora u Americi).