Milan Deskar Škrbić tek je počeo raditi, a već su ga pune novine, toliko je tržište gladno novih analitičarskih imena. Ali ne samo zbog ukrasa. Recesija koja ne popušta i vlast koja ne želi preokrenuti trendove traže nove ljude s novim idejama. Mladi suradnik Velimira Šonje ima ih, ali i ti prijedlozi uključuju - državu. Onu istu koja se odbija reformirati.
• U posljednje se vrijeme nižu neugodni događaji. Croatia Airlines ne nalazi kupca, Croatia osiguranje procijenjeno je na manje od očekivanog, HPB će završiti u rukama banke koja je već ovdje. Jesu li te tvrtke tako nezanimljive ili savjetnici nisu odradili posao?
- Problem je i jedno i drugo. Da su savjetnici bili kvalitetniji, tada bi i tvrtke koje nisu u najboljem stanju mogle imati bolje ponude, ali s druge strane kada se kretalo u cijelu priču možda se neke stvari o tvrtkama nisu znale, možda se to utvrdilo tek nakon dubinske analize. Presudila je i brzina kojom se htjelo dovršiti privatizaciju. U svakom slučaju, Croatia Airlines za mene je bilo iznenađenje.
• Ipak, nije sve neugodno. HNB je oslobodio 3,9 milijardi kuna, ovaj put vezanom trgovinom ne bi li cijela stvar bila uspješnija. Ima li to smisla kada su banke unatoč svemu likvidne?
- Trenutačno prevladava mišljenje da banke ne žele odobravati kredite, ali nijedan parametar koji mjeri potražnju za kreditima ne upućuje na to da velike potražnje doista ima. Potražnja za kreditim niska je jer su građani i poduzeća još uvijek prezaduženi ili se ne usude investirati. Sredstva koje je otpustio HNB ne mogu riješiti problem restrukturiranja poduzeća ili problem nedostatka potražnje.
• Koliko je ministru Liniću problem to što nema sugovornika u Vladi, što nema plana, strategije…?
- Vratio bih se na početak mandata kada je premijer glavnu riječ za gospodarstvo dao Radimiru Čačiću. Ministar Linić mogao je samo čekati da Čačić napravi plan i da na temelju toga donese proračun. Da nije bilo tako, da je ministar Linić imao veću podršku i više prostora, deficit bi danas bio manji. Svi ministri prekoračuju planove, a Linić očito nema podršku premijera da odreže barem neke nepotrebne stavke koje ne pridonose zapošljavanju. Budući da nema podršku za štednju, ne preostaje mu drugo nego inzistirati na prihodnoj strani. To nije njegova krivnja jer nema potporu ostatka Vlade.
• Neće je imati ni ubuduće jer fiskalne projekcije pokazuju da se Vlada oslanja na potražnju u EU, koje nema. Jesu li postojeći ekonomski modeli dovoljni da nas globalno izvuku iz recesije?
- Dva glavna modela, fridmanovski i kejnezijanski, u fokusu su samo kada je kriza. No dugoročnije bi se trebalo usmjeriti azijskim modelima razvojnih država, gdje postoji suradnja države i privatnog sektora. Te su zemlje bile u znatno većim problemima od nas, vrvilo je korupcijom, nezaposlenošću, vezama politike i poduzeća, ali uspjele su provesti velike reforme i stvoriti efikasan sustav javne uprave, koji je velika podrška privatnom sektoru. Mi za to još nemamo političke volje, ali to je smjer budućeg razvoja, u suradnji države i privatnog sektora, gdje država nije ni poltronska niti je kapitalizam izrabljujući.
>>> Ostatak intervjua pročitajte u tiskanom izdanju Lidera