Nadamo se samo da nakon ovog drugog požara na objektima HOC-a Bjelolasica koji je progutao restoran u Sabljacima nije na djelu sicilijanski mafijaški model namjernog paljenja državne imovine kako bi se prostor obezvrijedio, a onda kao takav za jednu kunu bio privatiziran, bilo je jedno od razmišljanja na današnjoj konferenciji za novinare koju su u ime SDSS-a Karlovačke županije održali dožupan Siniša Ljubojević, zamjenik gradonačelnika Ogulina Mićo Zatezalo i ogulinski gradski vijećnik Nikola Kovačević.
Iako je povod obraćanju javnosti posredstvom novinara bila kritika gradonačelnika Ogulina Jure Turkovića izrečena na račun dogradonačelnika Zatezala koji je nakon požara u Sabljacima ukazao na nedopustivo slabo ulaganje u razvoj gospodarstva upravo u takvim područjima s pretežito srpskim stanovništvom, dožupan Ljubojević s velikim je nezadovoljstvom pročitao upravo primljenu vijest iz Ministarstva turizma da će HOC Bjelolasica u stečaj tijekom siječnja 2014. godine.
Umjesto stečaja kao modela rješavanja situacije koja je bila vrlo gubitaška i prije izgaranja matičnog objekta HOC-a u Vrelu prije dvije i pol godine, a pogotovu nakon izgaranja restorana u Sabljacima, dožupan Ljubojević i njegovi stranački suradnici tvrde da bi izlaz za dobrobit čitavog ogulinskog kraja bilo na bilo koji način osigurati nužnih 100-tinjak milijuna kuna da se HOC Bjelolasica obnovi i dogradi s do sad nedostajućim, a nužnim objektima koje bi od njega stvorile pravo kontinentalno destinacijsko sportsko-rekreacijsko središte dostojno i svog nikad opravdanog naziva Hrvatski olimpijski centar Bjelolasica. Podsjećajući na silna obećanja, a posebice i ugovora koji je u Karlovcu bio 2004. godine potpisao tadašnji ministar obrazovanja i sporta Dragan Primorac, a prema kojem je bilo samo pitanje dana kad će se u kompleksu Vrelo na Bjelolasici izgraditi suvremeni bazen, sportska dvorana, urediti skijalište sa sustavom snježnih topova i svim potrebnim sadržajima da HOC Bjelolasica postane hrvatski, kako je uspoređeno, ‘Kronplatz‘, gradski vijećnik Kovačević kazao je da je umjesto toga uslijedilo serijsko smjenjivanje direktora i propadanje poslovanja, a bez ikakve odgovornosti Nadzornog odbora i drugih organa.
Doista, nakon požara središnjeg objekta, iz tada prezentiranih podataka po kojima je godinama država s po 11 do 12 milijuna kuna godišnje sanirala gubitke HOC-a Bjelolasica, ispada da je upravo s tim novcem, ulupanim manje više za održavanje socijalnog mira i floskula u važnosti zapošljavanja lokalnog življa, HOC Bjelolasica doista mogao biti potpuno izgrađen i opremljen za međunarodno relevantnu ponudu i dugoročno dohodovno poslovanje. Umjesto toga, taj prvi požar samo je stavio ‘točku na i‘ takvog maćehinskog državnog odnosa prema ukletoj ideji HOC-a Bjelolasica. Posljednji požar u Sabljacima dovoljan je da potakne ideje o smišljenim sabotažama, pa nije čudno da se već čuju pitanja kad će istim putem još preostali objekt, hotel Jastreb u Begovom Razdolju, koji je, dodao je Kovačević, zatvoren još prije više od mjesec dana jer jednostavno nema više dobavljača koji bi mu bilo što isporučio, jer naplata je već odavno nemoguća misija. Dodaju li se tome ‘napori‘ da se pomogne Bjelolasici na način da ga se stavi pod upravljanje državne agencije, a pod okriljem toga se novac dobiven od osiguranja matičnog objekta potroši na isplate ranijih zaostataka plaća i čega sve ne, a sadašnji direktor Željko Magdić gotovo kao da se raduje što će novac od premije osiguranja za Sabljake (ne dokaže li se sabotaža) biti utrošen za plaće, tamo kao da se razvila neka nova grana ekonomske misli, pred kojom su vjerojatno ustuknule i iščezle i legendarne vještice s Kleka.
- Pitam se je li ovo sad samo drugi model, ali istog smisla kao i ona prva privatizacija u ratnom i poslijeratnom razdoblju. Onda se spominjao i Todorić kao mogući investitor, pa su postavili šator kao nadu za oživljavanje Bjelolasice, međutim vrijeme je pokazalo da to nije bila čak ni eutanazija. U dopisu o stečaju navodi se „ da se planira da kvalitetan stečajni upravitelj oživi djelatnosti na Bjelolasici na tržišnim osnovama, što do sada nije bio slučaj“! Bjelolasici ne treba kvalitetan stečajni upravitelj, nego kvalitetna sredstva koja će se uložiti kako bi se revitalizirao ne samo HOC, nego i čitav kraj. Bojim se da se umjesto toga ne ostvari neki drugi, mafijaški scenarij preuzimanja vrijedne državne imovine u becjenje, ali se istovremeno i nadamo da će Državni ured za upravljanje državnom imovinom DUUDI dati prijedloge za konkretne poteze da HOC Bjelolasica ne ostane u pepelu u kojem je sada. Nadamo se i da je hrvatska sposobna donijeti i takve zakonske mjere, kao što je to Italija uspjela, da se spriječe takvi eventualni pokušaji jeftinog preuzimanja devastirane državne imovine u koju se kasnije može ulagati kapital tko zna kakvog porijekla. Mnogima se ovdje previše toga poklapa, a da bi bilo baš sve slučajno, kazao je dožupan Ljubojević.