Leda Lepri, pomoćnica ministra Uprave za e-Hrvatsku, govori o tome što će i kada donijeti dugoočekivani portal data.gov.hr, koji će sadržavati anonimizirane podatke koje tijela javne uprave prikupljaju unutar svog djelokruga i biti jedinstveno mjesto za pristup informacijama javnog sektora, te općenito o potencijalu otvorenih podataka u Hrvatskoj i EU.
Otvoreni podaci su podaci javnih tijela koji bi trebali biti slobodno dostupni, bez ograničenja, za ponovnu upotrebu dodavanjem nove vrijednosti, kombiniranjem informacija iz različitih izvora te kreiranjem novih aplikacija za komercijalnu i nekomercijalnu uporabu.
- U kojoj je fazi izrada portala otvorenih podataka data.gov.hr? Kada se očekuje objava?
Portal otvorenih podataka Republike Hrvatske - data.gov.hr u završnoj je fazi izrade. To znači da smo inicijalno programsko rješenje koje smo preuzeli od kolega iz Velike Britanije (na njemu se zasniva data.gov.uk jedan od najpoznatijih svjetskih portala otvorenih podataka) prilagodili za naše potrebe i u nekim dijelovima čak i nadogradili (npr. za prijavu skupova podataka, zahtjeva ili aplikacija koje koriste otvorene podatke koristit će se pristupni podaci iz sustava e-Građani). Portal je u potpunosti zasnovan na otvorenom kodu koji ćemo dati na uvid javnosti kako bismo uspostavili suradnju sa stručnjacima koji nam mogu pomoći u dodatnim poboljšanjima. Trenutno radimo na općoj edukaciji tijela državne uprave o otvorenim podacima, a usput i popunjavamo sadržaj na portalu skupovima podataka koje otkrivamo, kao i informacijama o aplikacijama koje koriste otvorene podatke. Ovdje treba spomenuti da pored Uprave za e-Hrvatsku Ministarstva uprave, vrlo važnu ulogu u uspostavljanju portala ima CARNet koji nam je osigurao udomljavanje portala te HAKOM koji je prepoznao ovaj projekt i omogućio njegovo financiranje kroz Program potpora temeljem kojega je ugovorena tvrtka Omega software do kraja 2015. godine.
- Što će sve portal u prvoj fazi sadržavati? Koliko i koje vrste podataka?
U pripremi portala koncentrirali smo se na one podatke koji su već objavljeni kako bismo njih sve povezali na jednom mjestu. Radi se o osamdesetak skupova podataka iz raznih područja - meteorološki podaci, podaci o kvaliteti zraka na pojedinim mjernim točkama, lista lijekova, razni financijski podaci Hrvatske narodne banke, statistički podaci. Naravno, riječ je tek o početnoj fazi jer su i američki i britanski portali ovog tipa pokretani i s manjim brojem skupova podataka. Američki portal je po objavi imao 40 skupova podataka.
Karakteristika podataka koji će se objavljivati na portalu jest da će oni biti katalogizirani, što će olakšati njihov pregled te će im biti odmah i dodane karakteristike stupnja otvorenosti. Na taj način će se moći pratiti kako i koliko treba unaprijediti proces objavljivanja podataka od institucije do institucije. Osnovni uvjet da bi se podaci mogli objaviti na portalu jest da su oni objavljeni u strojno čitljivom formatu koji omogućuje daljnju računalnu obradu, što, na primjer, znači da se skenirani dokumenti koji sadrže tablice ne smatraju skupovima otvorenih podataka.
Osim samih skupova podataka, portal će sadržavati i informacije o aplikacijama koje koriste otvorene podatke. Takvih aplikacija već ima određen broj i za njih se vrlo često ne zna da su temeljene na otvorenim podacima pa ćemo i na taj način pokušati građanima približiti ovu tematiku, a s druge strane pokušati potaknuti razvoj novih društveno ili ekonomsko korisnih aplikacija.
- Koja su očekivanja od ovog projekta, koji su očekivani multiplikativni efekti za gospodarstvo? Ima li već interesa privatnog sektora, što ih najviše zanima?
Kako bismo poboljšali te pokazatelje, vrlo je važno razumjeti kako je pokretanje portala otvorenih podataka samo jedan dio posla koji se treba obaviti. Ništa manje značajan posao je stvaranje zakonskih preduvjeta za lakše ostvarivanje prava u ovom području, što se i radi uz izmjene Zakona o pravu na pristup informacijama za koje se trenutno provodi javno savjetovanje. Vrlo je važna i potražnja za podacima, a što je opet usko vezano uz širu edukaciju i stvaranje “kulture otvorenih podataka”, kao što to na primjer postoji u Velikoj Britaniji.
Kao što je vidljivo iz svega navedenoga, ovdje ima prostora za sve. Javne institucije, na primjer, mogu olakšati svoj rad proaktivnim objavljivanjem podataka, umjesto da odgovaraju na svaki pojedinačni upit i tako dati doprinos povećanju transparentnosti. Privatni sektor može, na primjer, koristiti otvorene podatke za stvaranje novih proizvoda i na taj način poboljšati ekonomske učinke i potaknuti zapošljavanje. Subjekti i institucije koje se bave obrazovanjem mogu iskoristiti ovu priliku i stvoriti formalne i neformalne načine obrazovanja, i tako dalje. Učinci su dakle mnogostruki, no egzaktnih pokazatelja nema mnogo kako kod nas, tako i šire. Jedno od najspominjanijih istraživanja je ono koje je napravljeno 2011. godine za Europsku komisiju, gdje je profesor Vickery na temelju različitih podataka procijenio godišnje izravne koristi na tadašnjem prostoru EU 27 u iznosu 40 milijardi eura godišnje, a dodatne efekte na ukupno 140 milijardi eura.
- Koliki je potencijal otvorenih podataka u Hrvatskoj? Koji su vam naredni koraci i ciljevi nakon pokretanja prve verzije data.gov.hr portala?
Naše je mišljenje da javnost, osim manjeg dijela stručnjaka koji se ovim bave profesionalno - iz hobija ili iz znatiželje, ima jako malo informacija o stvarnim mogućnostima korištenja otvorenih podataka. No, iako nema značajan broj tvrtki u Hrvatskoj koje koriste otvorene podatke, oni koji rade s njima pronašli su način kako iz njih stvoriti komercijalnu vrijednost. Po našim informacijama trenutno je najviše interesa za podacima iz područja turizma, zdravstva, prometa, statistike, okoliša, geoprostornim podacima te općenito podacima o poslovnim subjektima. Riječ je o dugotrajnom procesu na čijem smo tek početku te će biti potrebna i ulaganja u samo otvaranje podataka (za što ćemo nastojati iskoristiti sredstva i iz strukturnih fondova) kako bi osigurali kvalitetne skupove podataka koje će privatnom sektoru biti zanimljivi i korisni.
Ne treba zaboraviti i nevladin sektor koji je u ovom području vrlo angažiran. Oni uglavnom djeluju putem Savjeta Partnerstva za otvorenu vlast dijeleći svoja iskustva i njima dosta dugujemo to što za ovom temom konstantno raste interes. Naši sljedeći koraci odnose se na što širu edukaciju državnih i javnih službenika (početkom ožujka smo odradili trening za prvih 60-ak državnih i javnih službenika), a cilj nam je i uključiti institucije regionalne i lokalne samouprave. Naime, samo grad Zagreb ima svoj vlastiti portal otvorenih podataka, što može biti opravdano zbog veličine grada, ali za sve druge jedinice pitanje je da li im se isplati pokretati vlastite portale. Mi smo već u pripremi povezali podatke iz Zagreba, Splita i Rijeke, a vjerujem kako će i drugi gradovi prepoznati potencijal za suradnju. U ovom očekujemo i podršku Udruge gradova koju su nam već otvoreno ponudili.
- S kojim tvrtkama i institucijama iz javnog sektora koje zarađuju na tim podacima imate problema i jeste li ih riješili?
Gledajući s jedne pozicije, otvaranje podataka javnog sektora ne bi uopće trebao biti nekakav izazov jer se u najvećoj mjeri radi o podacima koje su porezni obveznici već platili, ako govorimo o onim institucijama koje se financiraju iz proračuna. S druge strane postoje i institucije koje se financiraju iz prihoda od prodaje podataka ili javnih usluga i ovdje će biti izazov utvrditi stvarni trošak koji te institucije imaju pri stvaranju tih podataka, kao i njihovu prodajnu cijenu jer to ne smije biti prostor za ekstra zarade javnih institucija. Stoga će trebati pronaći ravnotežu između onih podataka za kojima vlada velika potražnja pa se na taj način njihova jedinična cijena može jako smanjiti i oni mogu biti otvoreni podaci, dok će jedan dio podataka biti dostupan uz naplatu, ali onda ne govorimo o otvorenim podacima. Upravo se ovo pitanje riješava spomenutim izmjenama Zakona o pravu na pristup informacijama.
- Kakva je strategija EU po ovom pitanju? Kakva su iskustva zemalja EU koje su ranije krenule s ovakvim projektima posebno kada je riječ o utjecaju na gospodarstvo?
Europska komisija jako je angažirana kako bi potaknula zemlje članice EU na iskorake u ovom području, ali žele pokazati i na vlastitom primjeru što se sve može učiniti. Tako imamo europski regulatorni okvir koji čini Direktiva o ponovnom korištenju informacija javnog sektora iz 2003. godine te Direktiva o izmjenama Direktive o ponovnom korištenju iz 2013. godine. Pored toga, Europska komisija je 2014. godine objavila i Smjernice o preporučenim standardnim dozvolama, skupovima podataka i naplati ponovne uporabe dokumenata. Europska komisija je pokrenula i dva portala: na prvome se objavljuju otvoreni podaci institucija Europske unije (https://open-data.europa.eu/en/data/), a drugi je portal koji bi trebao omogućiti pristup otvorenim podacima iz svih zemalja članica (http://publicdata.eu/). Također, postoji i niz projekata u kojima Europska unija potiče dijalog i razmjenu među državama članicama u pitanjima poput: uspostave pravnog okvira, upostave nacionalnih portala, naplate podataka, promocije, stvaranja ekonomskih koristi itd. Kada govorimo o iskustvima zemalja EU, na prvom mjestu svakako treba istaknuti Veliku Britaniju, prvenstveno jer s kolegama iz Velike Britanije dosta surađujemo: formalno i neformalno. Prije tri godine, u organizaciji britanskog veleposlanstva u RH, bili smo kod njih u posjeti i tada smo dobili informaciju kako ćemo moći koristiti njihovo programsko rješenje. Prije par tjedana imali smo jednu radionicu s kolegama iz Velike Britanije u organizaciji Ministarstva vanjskih i europskih poslova i britanskog veleposlanstva te smo imali priliku dodatno razmijeniti iskustva. Moramo reći, unatoč tome što dosta zaostajemo u razvoju za njima, imamo dosta sličnih otvorenih pitanja te su ovakvi načini komunikacije vrlo značajni za konačan uspjeh.