Nisam nikad mislio da ću napisati kako mi je žao bivšeg ministra Varge. A bilo ga je zaista tužno gledati u sačekuši koju mu je priredio HRT, između ministarskog nasljednika Nakića te predstavnica bolničkih liječnika, pa čak i medicinskih sestara.
Nakić ukida Vargine projekte (Program plus i 72 sata) jer su bili politikantski, tvrdi da su se liste čekanja produžile, a mediji to sve bespogovorno prenose zdravo za gotovo. Novi ministar u prvi plan gura podatak o većem broju pacijenata na listama čekanja, ali skriva činjenicu da se smanjilo vrijeme čekanja. A prava je istina da je Program plus smanjio broj ‘dana čekanja’ sa 77 milijuna dana na 73,5 milijuna dana. Očito, i to je (bila) jedna od Varginih mjera koje su promijenile ustaljene običaje i uzdrmale liječnički lobi. No liječnici mogu odahnuti. Međustranačko nadigravanje samo je naznaka trenda kojem ćemo svjedočiti u ovome mandatu. Proklamirana štednja sa standardima i nadstandardima mogla bi se prelomiti preko leđa siromašnih pacijenata. To asocira na logiku prema kojoj ljevica forsira socijalu, a desnica pogoduje bogatima.
No ovdje će glavni dobitnici ipak biti – liječnici u fušu. Jadnici kukaju zbog prekovremenog rada i sve većeg obujma posla (što im je pokušao nametnuti Varga) i dovode u pitanje liječenje koje mogu ponuditi ovako premoreni. Umor je ipak manji, a koncentracija veća kad se ode u inozemstvo ili kad se popodne radi u privatnom aranžmanu. Srećom za sve njih, laganijim tempom kakav vraća Nakić moći će dulje, predanije i bolje raditi − u poslijepodnevnom fušu u privatnim ordinacijama, koje će sad imati više posla. A privatnici ne rade ni pro bono ni preko HZZO-a. Hipokrat je Hipokrat, ali lova je lova. A liječnički lobi ovako bi se, bojim se, mogao pretvoriti u liječničku mafiju.