U intervjuu „Revizorske propise kreiraju nam oni koji nisu ostvarili ambicije u reviziji“ objavljenom u tjedniku Lider od 9. rujna 2016. uvaženi predsjednik Hrvatske revizorske komore gospodin Balen iznosi stavove Komore o Nacrtu Zakona o reviziji koji je predlagatelj Ministarstvo financija javno objavio radi provedbe javne rasprave. Svrha javne rasprave jeste upravo ta da se o objavljenom Nacrtu provede sveobuhvatna javna rasprava, a Komora je o Nacrtu Zakona o reviziji i te kako pozvana raspravljati.
Ali gospodin Balen ne raspravlja samo o Nacrtu Zakona, njemu predmet rasprave služi i kao bojno polje na kojem ratuje protiv nepostojećih duhova iz prošlosti koji ga (valjda) progone. To bi vjerojatno bio samo njegov problem, kada pri tome, zloupotrebljavajući javni medij, ne bi bio tendenciozan, zlonamjeran, neistinit. Čak štoviše, gospodin Balen pri tome kleveće.
To predmetnu raspravu o Nacrtu Zakona o reviziji vodi u sasvim krivom smjeru, ali to gospodina Balena ne brine, jer je vjerojatno procijenio da su to sredstva kojima će pred članovima Komore opravdati grijehe svojih prethodnih odluka, a to mu se čini i kao dobro oružje u argumentaciji svojih stavova o Nacrtu Zakona koji je po njemu rezultat zavjere mračnih sila. Potpuno pogrešno! Gospodin Balen vodi krive ratove!
I sve ovo uz potporu uredništva, o čemu svjedoči oprema objavljenog intervjua: naslov koji nameće čitatelju zaključak te sugestivno istaknut dio izjave gospodina Balena uz njegovu fotografiju, u kojoj se denunciraju dvije osobe, među kojima sam i ja.
Ja sam inače s velikim zanimanjem pročitao i promislio o svakom argumentu koji gospodin Balen iznosi o Nacrtu Zakona, pa i onima s kojima se ne slažem, jer je to način demokratične i pristojne diskusije i zbog toga ne bi bilo mjesta reagiranju putem ovog medija. Međutim, gospodin Balen, se vrlo zlonamjerno služi argumentom ad hominem, on pri tome neosnovano napada osobu, mene. Tema novog Zakona o reviziji je prevažna i ja smatram da ju gospodin Balen ne bi trebao inficirati osobnom netrpeljivošću.
U čemu se sastoji netočnost i nepotpunost informacija iznesenih u naslovnom intervjuu, a koje su iznijete iz razloga usmjerenih točno određenom cilju, a taj nije argumentirana rasprava o Nacrtu Zakona o revizji? Ja bih, prije svega, trebao zahvaliti gospodinu Balenu, da ulogu moje malenkosti u postupku izrade Nacrta Zakona procjenjuje tako velikom, gotovo presudnom, kad bi tome tako bilo. Gospodin Balen je dobar poznavatelj procesa izrade i donošenja propisa i sasvim sigurno dobro zna koliko je složen put nastanka jednog nacrta propisa, da u tome sudjeluje čitav niz stručnjaka iz raznih područja i da se svaki propis prije nego što krene u javnu raspravu usuglašava kako unutar predlagatelja tako i među raznim resorima unutar Vlade RH. I zar doista vjeruje da je moja malenkost u tome imala presudan utjecaj na sve sudionike? Naravno da ne! Ovo bi doista vrijeđalo zdravu pamet svih vrlih i vrijednih stručnjaka i njihove institucije, koji su uložili jako puno od svog stručnog autoriteta, znanja, iskustva, vremena i napora da se izradi tekst nacrta. Pa o čemu se onda radi?
Dakle, u jednoj fazi izrade novog Zakona o reviziji pozvan sam kao neovisni pravni stručnjak, koji ima iskustvo rada u reviziji i izradi ranijih temeljnih propisa o reviziji, da se priključim radnoj skupini koja je na tome već dobrano radila. Time sam postao dio tima od desetak uvaženih stručnjaka iz relevantnih institucija, a moj je zadatak bio pravna podrška oblikovanju rješenja novog zakona. Radu radne skupine nastojao sam doprinijeti savjesno i odgovorno koristeći svoje pravno znanje i iskustvo. U tome se sastoji cijela moja uloga i ja u tome ne vidim nikakav problem, pa, očigledno, niti predlagatelj Zakona Ministarstvo financija koje je tražilo moje priključenje radu radne skupine. Ali gospodin Balen u tome vidi moju osobnu zavjeru, jer odgovarajući na pitanje: „Što oni osobno žele postići ovim zakonom?“ odgovara: „... to je posljedica osobnog pristupa, čak bih rekao taštine pojedinaca, povrijeđenosti, gorčine i čin osvete......“. I još prije toga, na pitanje novinara: “Koje?“ (op. ŠN: su to osobe kojima su oni (Komora) izrazito nezadovoljni?), odgovara: „Riječ je o ljudima koji svoje poslovne i osobne ambicije nisu ostvarili u revizijskoj profesiji, a ponajprije u Komori“. I tu rasprava gospodina Balena prelazi na neprimjerenu i neprihvatljivu osobnu razinu, razinu osobne diskvalifikacije i uvrede.
Međutim, čak niti to ne bi zavrjeđivalo trošenje mojeg vremena i korištenje dragocjenog medijskog prostora, da gospodin Balen ne prelazi i daljnju granicu i pri tome ciljano iznosi neistine, kojima želi mene profesionalno i osobno diskvalificirati, naštetiti mom ugledu i časti i to koristeći javni medij, što poprima vrlo ozbiljne učinke. Naime, gospodin je Balen je, kako piše novinar: „zadržavajući određenu oštricu“, time zašao u područje kaznene odgovornosti.
Kao prvo, gospodin Balen, svakako nije pozvan davati svoj javni sud o tome jesam li ja, radeći jedanaest godina u reviziji, ostvario svoje „poslovne i osobne ambicije u reviziji“. Ovo svakako ne spada u kategoriju vrijednosnog suda. Jer radi se o karakterizaciji druge osobe. Osim toga, pitanje za gospodina Balena: nije li ovdje predmet rasprave novi Zakon o reviziji??
Drugo, iznošenje povijesti mojeg radnog odnosa s Komorom, trebalo je potvrditi njegovu tezu o „povrijeđenosti, gorčini i činu osvete“. Kakve li sapuničaste melodramatičnosti! Ponovno moje pitanje: raspravljamo li mi ovdje o Nacrtu Zakona o reviziji? I čemu takav napad na osobu treba poslužiti? A kad je već gospodin Balen pustio, na neprimjeren način i neprimjerenim povodom, zlog duha prošlosti iz boce, onda ja trebam reći istinu, jer ju gospodin Balen nije izrekao, a zna ju. Ovo prvenstveno iz razloga jer se koristeći ovakvim napadom na moju osobu, obraća svom članstvu (ta tko bi drugi od šire javnosti bio zainteresiran za neki davni zatvoreni spor), a koje snosi posljedice njegovih odluka.
Dakle, o čemu je riječ? Točno je da sam za vrijeme mandata prethodnog Upravnog vijeća Hrvatske revizorske komore bio zaposlen na radnom mjestu izvršnog direktora. Nakon izbora novog Upravnog vijeća i gospodina Balena, kao predsjednika Komore, isti su od mene zatražili da raskinem ugovor o radu, na što sam ja pristao, jer sam smatrao da ako kao menedžer ne uživam povjerenje nadređenog organa, tada nemam uvjeta za obavljanje svojih zadataka. Pristajem na trenutni raskid ugovora o radu pod uvjetima kako je bilo ugovoreno mojim ugovorom (isplata otpremnine u iznosu od 6 plaća). Budući da to nije prihvaćeno od strane Upravnog vijeća, u nastojanju postizanja prihvatljivog rješenja za obje strane, ja sam nudio nove uvjete sporazuma, a posljedni moj uvjet je bio isplata polovice onoga što je bilo ugovoreno, dakle, otpremnina u iznosu od tri plaće. Gospodin Balen mi je na takvu moju posljednju ponudu priopćio da nikakva isplata od strane Komore ne dolazi u obzir i da moram otići bezuvjetno. Poslije gotovo devet godina mojeg predanog stručnog rada na pravnom organiziranju i djelovanju kako bivše Hrvatske udruge revizora tako i Komore, nisam mogao pristati na ponižavajuće i diskreditirajuće izbacivanje iz institucije u kojoj sam bio zaposlen. Kao pravnik, čak sam dobronamjerno upozorio gospodina Balena da bi drukčija odluka Komore bila nezakonita i da bi u krajnjem ishodu za Komoru nastao visoki financijski izdatak, a toga je on sam, kako reče, i te kako bi svjestan. Ipak, nakon toga, uručio mi je odluku o izvanrednom otkazu s obrazloženjem koje gospodin Balen prenosi u intervjuju. Međutim, gospodin Balen namjerno prešućuje nastavak i pravu istinu. Protiv odluke o otkazu dižem tužbu, a sudovi, i u prvom i u drugom stupnju, sude i donose pravomoćnu presudu kojom se presuđuje:
„ I. Utvrđuje se da odluka o izvanrednom otkazu broj ... (op. ŠN: ispušteno kao suvišno) nije dopuštena i da radni odnos tužitelja Šimunec Nenada kod tuženika Hrvatske revizorske komore nije prestao.
1. Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto izvršnog direktora Hrvatske revizorske komore ili na drugo odgovarajuće radno mjesto koje odgovara tužiteljevoj stručnoj spremi, znanju i iskustvu, u roku od 8 dana.“
Dakle, prevedeno: odluka o otkazu koju je donio gospodin Balen i Upravno vijeće bila je nezakonita. Moj ugovor o radu bio je zakonit. Posljedica toga je bila da je Komora zbog nezakonitog otkaza bila dužna isplatiti mi naknadu svih plaća za vrijeme od trinaest mjeseci, naknadu za neiskorišteni godišnji odmor i nemale troškove zastupanja, što je Komora odbila, pa sam zbog isplate bio prisiljen dići novu tužbu. Za vrijeme trajanja tog drugog spora gospodin Balen me zamolio da pristanem na nagodbu zbog toga što taj spor previše opterećuje Komoru i njega osobno. Dobrohotno sam pristao sam na nagodbu želeći ipak u miroljubivijoj atmosferi okončati sporni odnos i zbog toga sam svoj zahtjev za obeštećenjem značajno umanjio na svoju štetu, pogodujući Komori. Ne želim opterećivati javni prostor iznošenjem brojki, ali članovi Komore imaju pravo znati punu istinu jer su oni iz svojeg doprinosa i članarina snosili financijske posljedice nezakonite odluke gospodina Balena o otkazu. Ostavljam rečenom gospodinu da sam iznese podatak o ukupnim troškovima (iznosu isplaćene štete, sudskih i odvjetničkih troškova za Komoru) koji su posljedica takve njegove odluke i članstvu obrazloži razloge neprihvaćanja rješenja koja bi za Komoru bila daleko manje opterećujuća. Za mene je taj spor i događaj zaključen danom potpisivanja nagodbe. Profesionalno i osobno. A budući da nisam više dio revizorske profesije doista nemam baš nikakvog razloga niti potrebe vraćati se na to i nositi u sebi teret „povrijeđenosti i gorčine“. Zapravo je apsurdno moju sporednu ulogu u izradi Nacrta Zakona nazivati činom osvete. Ja ni za kakvu osvetu potrebu nemam! A ima li ju možda gospodin Balen?
I treće, da je napad na moju osobu ciljan, svjestan i smišljen čin svjedoči i daljnja neistinita tvrdnja. Naime, gospodin Balen kaže da su „njihovim kanalima saznali koja to neformalna skupina sudjeluje u izradi tog Zakona...“. Ako je tome tako, a nema razloga ne vjerovati uvjerljivom gospodinu Balenu, onda je, sasvim sigurno, znao da na istome mjestu u intervjuu prozvana gospođa Ivana Matovina, nije ničime sudjelovala u radu skupine na izradi Nacrta Zakona i da time iznosi neistinu. A zašto se onda proziva u istome kontekstu? Samo zbog toga da bi se njegovoj tezi o osvetničkom pohodu nekih osoba dao još konkretniji ciljani kontekst i da bi teza bila uvjerljivija. Ali teza je potpuno pogrešna.
Budući da sam uvjeren da je ovakav istup gospodina Balena prvenstveno usmjeren prema članovima Komore, onda ću si i kao bivši pripadnik ove profesije i kao uvjereni zagovaratelj njene izuzetne važnosti i značaja te nezamjenjive uloge i rada cijenjenih kolega ovlaštenih revizora, dozvoliti zaključak na kraju: ako postoje „neprijatelji“ profesije, uzaludno ih je tražiti izvan profesije, tamo ih nećete naći, treba ih tražiti na drugom, puno bližem mjestu. U interesu cijele profesije, a ne pojedinaca ili skupina.
S poštovanjem
Nenad Šimunec