Nezgodno je kad čovjeku pobjegne tramvaj pred nosom, još je gore kad zbriše autobus za Split, a prava je nesreća kad se zakasni na avion za Dohu gdje čeka bogati poslovni partner. Ali kako onda kategorizirati kašnjenje od – četiri godine? A kašnjenje u fazi od cijelog mandata ovih dana proživljava saborski zastupnik Gordan Maras. Nedavno je uputio u zakonsku proceduru SDP-ov Prijedlog zakona o Hrvatskoj gospodarskoj komori koji predviđa da članstvo u HGK bude dobrovoljno. Istini za volju, zalagao se za to kad je bio ministar poduzetništva i obrta u Milanovićevoj vladi. No Maras i SDP mantru o dobrovoljnom članstvu nisu uspjeli ozakoniti kad su bili na vlasti, i još je u toj eri za šefa HGK izabran HDZ-ovac Luka Burilović, i to u konkurenciji s Damirom Kuštrakom. A Kuštrak je bio zamjenik Račanovog ministra financija Crkvenca, tada je bio član Uprave Agrokora, a danas sjedi u Nadzornom odboru te tvrtke s naslovnica. Ima još. Maras je bar četiri godine zakasnio i u Agrokor. Danas s pravom traži istražno povjerenstvo o toj kompaniji, s pravom prigovara lex Agrokoru i s pravom kuka nad sudbinom dobavljača.
>>>Sabor prihvatio ‘lex Agrokor’: 83 zastupnika za, 2 suzdržana i 46 protiv
− Ako se taj zakon donese, najveću će cijenu platiti radnici i mali dobavljači. Nitko od malih dobavljača neće moći na normalan način doći do svog novca. Oni koji su napravili problem imaju opciju da ga još više zakompliciraju i naprave još većim – zbori ovih dana Maras. I opet kasni. Sjećam se da je snimao ministarske samopromocijske radijske spotove, ali se ne sjećam da je kao resorni ministar poduzetnika i obrtnika makar digao glas za male dobavljače, a protiv Agrokorove prakse. Imao je gotovo 16 milijardi razloga (u kunama) da to učini najkasnije 2015., kad je Agrokor u financijskom izvještaju objavio da su njegove obveze u 2014. nadmašile prihode, što je moglo značiti da su i dotadašnji najdulji rokovi plaćanja postali još dulji. Samo se nadam da Maras ne posuđuje knjige iz knjižnice. Sigurno bi morao plaćati rekordne zakasnine.