Nakon nedavno održanog sastanka s predstavnicima Ministarstva financija, Udruga Franak pripremila je prijedlog mjera za zaštitu korisnika kredita.
Mjere bi se mogle provesti hitnim izmjenama Zakona o potrošačkom kreditiranju te Zakona o kreditnim institucijama. Udruga Franak istaknula je kako je nužno hitno uvođenje zakonske regulative i nadzora u području stambenog kreditiranja, koje predstavlja posebno osjetljivu kategoriju kreditiranja. Niti jedna od predloženih mjera ne ide u smjeru zadiranja u državni proračun, kažu u Udruzi, a iste su poslane i na Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu na očitovanje Katedri za financije te Hrvatskoj narodnoj banci. Tri su mjere ključne.
Prva mjera predložena je po uzoru na mađarski model koji je uspješno proveden 2011., a tiče se nove zakonske regulative koja bi omogućila stabilizaciju glavnice za kredite s valutnom klauzulom CHF prema tečaju koji je bio važeći na dan puštanja kredita u otplatu (primjena inicijalnog tečaja na preostali iznos glavnice). Drugi korak te mjere bio bi konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u valutnu klauzulu EUR ili u kunski kredit. U bankarskim bilancama to bi se vodilo kao otpis dijela potraživanja.Tom mjerom zaustavili bi se financijska devastacija dužnika i daljnje pogoršanje udjela loših kredita u bankama, osigurala bi se financijska stabilnost dužnika, a pri tome se ne bi dovelo u pitanje stabilnost deponenata te bi se oslobodila i dodatna sredstva za potrošnju i punjenje državnog proračuna. Također, došlo bi do pada ukupnog nominalnog duga građana, koji bi se odrazio na visinu ukupnog zaduženja Republike Hrvatske.
Druga ključna mjera je uvođenje transparentne promjenjive kamatne stope koja bi se sastojala od fiksnog i promjenjivog dijela. Promjenjivi dio je parametar koji bi propisao i njegovu primjenu nadzirao regulator (LIBOR, ZIBOR, EURIBOR, doprinosi na obveznice, stopa inflacije ili ponder navedenih), dok je fiksni dio unaprijed definiran iznosom koji se tijekom otplate kredita ne može promijeniti te obuhvaća ostale troškove financiranja, regulacije, rizika i bankarsku maržu. Tom mjerom regulirala bi se samovoljna izmjena visine bankarske marže tijekom otplate kredita, povratilo bi se povjerenje u financijske institucije te bi se omogućilo dužnicima da mogu planirati visinu svoga zaduženja i ublažiti kamatne šokove. Takvim načinom reguliranja promjene kamatne stope postigla bi se fer raspodjela rizika između ugovornih strana, jer bi postojao jedan promjenjivi parametar, čije bi kretanje dužnik mogao jednostavno pratiti, i rizik promjene tog parametra bio bi na strani dužnika. Svi ostali promjenjivi parametri koji bi bili dio bankarske marže i rizik promjene tih parametara bio bi na strani banke. Jedino takva podjela rizika bila bi fer i naglašavamo još jednom da se nekidan usvojenim izmjenama Zakona o potrošačkom kreditiranju to ne postiže.
Treća mjera je donošenje Zakona o osobnom bankrotu po hitnom postupku. Fer model bi uključivao gubitak imovine dužnika čime bi se namirio veliki dio potraživanja vjerovnika, ali i otpis ostatka duga kako bi dužnik imao mogućnost čistog starta nakon 2-5 godina upravljanja prihodima od strane stečajnog upravitelja. Tom mjerom pomoglo bi se najugroženijima da nađu izlaz iz situacije, ali i stavila velika protuteža na stranu banaka, koja bi natjerala banke da više vode računa o suradnji i partnerskom odnosu sa klijentom. Napokon bi se ostvarila ravnopravna podjela rizika.