Ovu turističku sezonu dočekali smo s manjkom sezonskih radnika. To se još u travnju moglo zaključiti po naslovima:
“Nikada u posljednjih 10 godina nije se tražilo ovoliko puno sezonaca”, “Radnika na Zavodu ima, u stvarnosti nema”, “Ne prihvaćaju se sezonski poslovi”, “Fali nam konobara, sobarica, vozača.” I danas, kada se sezona polako “zalufala”, stižu vijesti kako u pojedinim dijelovima Dalmacije i Istre vape za sezonskim radnicima.
Je li istina da u Hrvatskoj nedostaje radne snage dok je prema najsvježijim podacima na burzi 232.327 nezaposlenih. I to: 19.631 prodavača, 327 trgovaca, 4.919 konobara i barmena, te 6.312 kuhara, 1.139 sobara i 1.774 hotelskih recepcionara. Dakle, sve zanimanja koja se u jeku turističke sezone itekako traže.
U Zavodu za zapošljavanje kažu da je do kraja svibnja zaposleno 17. 851 osoba s njihove evidencije i to uglavnom konobara, kuhara, sobara, prodavača, čistača, pomoćnih kuhara, kuhinjskih radnika, te recepcionara. To su ujedno i najtraženija sezonska zanimanja, a važno je istaknuti da je traženo preko Zavoda 19. 616 radnika, dakle 1. 765 više nego što je zaposleno. Taj podatak govori da očito nisu daleko od istine zaključci kako nezaposleni odbijaju poslove, iako prema zakonu to ne bi smjele i brišu se z evidencije na šest mjeseci ako to učine. No, izuzetak postoji, a to su upravo poslovi ponuđeni izvan mjesta prebivališta, udaljenom do 50 km, a takvi su uglavnom sezonski poslovi. Ako poslodavac odbije platiti troškove prijevoza ili putovanja, organizirati prijevoz na posao, te ako nije osiguran smještaj. Upravo s ovim problemima često se suočavaju sezonski radnici I to je jedan od jančešćih razloga zašto odbijaju takve poslove.
U prvih 5 mjeseci ove godine iz evidencije nezaposlenih je brisano 999 osoba koje u trenutku ponude za posao nisu bile raspoložive za rad, nisu se odazvale na poziv Zavoda ili su odbile ponuđeno zaposlenje. Nezaposleni neće izjaviti svome savjetniku za zapošljavanje da odbijaju ponuđeno zaposlenje, ali prema izjavama nekih poslodavaca, pojedinci kod prijave za posao uvjetuju odbijanje od strane poslodavaca. No, budući poslodavci takve slučajeve ne prijavljuju, nego samo javno izražavaju nezadovoljstvo, Zavod ništa ne može poduzeti. U Zavodu ističu da bez obzira na veliku nezaposlenost, nezaposlene osobe sa traženim zanimanjima i dodatnim kompetencijama sklone su birati posao i poslodavca prema svojim kriterijima i procjeni da ti poslodavci ispunjavaju njihove postavljene ciljeve.
Očito je u tome i problem, jer, recimo, poznati vinar u Poreču koji otvara ekskluzivni wine bar i traži iskusnog konobara koji pak ima svoje uvjete i neće pristati za mali novac i loše uvjete iz Zagreba otići u Poreč na svega tri mjeseca. S druge strane, neiskusnog konobara koji bi otišao s burze u Poreč, poslodavac ne treba.
Većina sezonaca žali se na male plaće, cjelodnevni naporni posao, bez dana odmora i zato ih samo 10 posto od 240.000 nezaposlenih koji su prijavljeni na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje prihvaća ponude za sezonske poslove. Sezonaca je u turizmu i ugostiteljstvu 2015. bilo nešto više od 22 tisuće, a ove godine ih se traži i do 30 tisuća, istaknuto je u Udruzi poslodavaca u hotelijerstvu Hrvatske. Dodao je da je ove godine problem i značajan odljev radnika u inozemstvo. No, država zasad ne namjerava uvoziti dodatnu radnu snagu.
Često su, kažu u Hrvatskoj gospodarskoj komori, radnici u starije dobi pa ne mogu raditi ta teška zanimanja ili rade negdje na crno ili su otišli negdje van I zato ih jednostavno nedostaje.
I dalje su najtraženiji konobari i kuhari, no mnogima čak ni dobra plaća te osiguran smještaj i hrana nisu dovoljan ‘mamac’, tvrde pak poslodavci, te ističu da u Dobrovniku primjerice još ima slobodnih sezonskih mjesta. Dubrovnik inače nije primamljiv sezoncima, jer je osim daljine, večliki problem smještaj, obzirom da nema dovoljno stanova ni za domaće ljude I podstanare, a osim toga veliki su troškovi života u sezoni.
Uz nefleksibilnost tržišta rada, najvećim problemima Udruga poslodavaca u hoteljerstvu smatra neusklađenost obrazovnog sustava s potrebama gospodarstva, nedostatak motivacije dugotrajno nezaposlenih za traženje posla i sivu ekonomiju. Predlaže se obvezna prekvalifikacija ili dokvalifikaciju na Zavodu za zapošljavanje, kurikularnu reformu odnosno uvođenje kvalitetnog dualnog školovanja, te stipendiranje učenika deficitarnih zanimanja. Predlažu i ukidanje poreznih opterećenja na plaćanje smještaja i prehrane radnika, ali i omogućavanje uvoza radnika iz stranih zemalja u slučaju kada zavod ne može pronaći radnike. S druge strane, upravo to se poslodavcima spočitava, da u sezoni traže jeftinu radnu snagu, koja će za tri mjeseca opet na burzu I zato traže da im se omogući uvoz jeftinjih radnika. Nezaposleni odlaze radije u inozemstvo u sezoni, jer s onim što tamo zarade mogu izgurati ostatak godine. Plaće se u Hrvatskoj kreću od 3 000 kuna za prodavače I sobarice preko 4 000kuna za konobare, pa do 8 000 kuan za kuhare u dobrim restoranima. Tzv. Bijelo osoblje, osobito u hotelima, zarađuje izvan Hravtske višestruko veće svote i zato na par mjeseci radije “pobjegnu” u inozemstvo, nego na neki jadranski otok.