Zanimljivo je pratiti usporedo unutarstranačke izbore dvije najjače stranke u Hrvatskoj i u Sjedinjenim Američkim Državama. U Americi po običaju suparnici putuju po zemlji i natječu se na predizborima, a kod nas se po prvi puta ovako javno i otvoreno bore za vlast u stranci uz veliku pratnju medija.
Nakon sutrašnjeg super utorka kada će se održati predizbori u 13 američkih država, znat će se tko su doista najjači kandidati republikanaca i demokrata na predstojećim izborima za predsjednika. U HDZ-u bi se, usput, stranački izbori za predsjednika trebali održati najkasnije u svibnju, a u SDP-u travnju. I dok se kod nas i u svjetskim medijima američki republikanski kandidat bogataš Donald Trump predstavlja kao ridikul s lošom perikom i predugačkog jezika, koji ne pazi po kome će oplesti, u isto vrijeme se bez ikakvih teškoća prenose teške uvrede predsjednika SDP-a Zorana Milanovića. Meta su mu SDP-ovi izazivači na unutarstranačkim izborima, hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, predsjednik Vlade Tihomir Orešković, HDZ, Most, popis je podugačak. Zagovaratelji Milanovića često vele da on jedini može uzvratiti HDZ-u u ovakvim okršajima onako kako HDZ zaslužuje, no ako je to jedina njegova prednost, bolje da ju niti nema. Uostalom, Trump za kampanju troši svoje novce i svojih podupiratelja, pa može više-manje govoriti što hoće, ali kod Milanovića to nije tako. Ako uglavnom građani iz proračuna financiraju stranke onda bi se njihovi prvaci i članovi ipak trebali ponašati odgovorno i uljuđeno. Posebno bi trebalo pripaziti da se tako olako nitko ne razbacuje nepotrebnim optužbama za fašizam i ustaštvo.
Kako bi se riješile nedoumice oko ugrađivanja razdjelnika topline, radna skupina će istražiti postojeće stanje ne bi li se donijele potrebne mjere i promijenilo zakonodavstvo. Rekao je to ministar gospodarstva Tomislav Panenić dodavši da će računi za toplinsku energiju biti svima prihvatljivi. Na novinarsko pitanje što će biti s onima koji su već ugradili razdjelnike zato što su im prijetile velike kazne, nije dao jednoznačan odgovor, osim da ga stručnjaci upozoravaju da je to nešto što se treba uvesti. Obećao je da će se osobno potruditi da radna skupina odredi model uvođenja razdjelnika ili nečeg drugog kako građanima ne bi prijetile velike kazne. Regionalna organizacija za zaštitu potrošača (ROZP), pak, tvrdi da ugradnja razdjelnika nije obavezna te da se njima ne štedi već ravnomjernije određuje zajednička potrošnja. Zgroženi su medijskim napisima i prilozima jer su neobjektivni, a predsjednik ROZP-a Željko Tomašić tvrdi kako su u hrvatskim gradovima sustavi centralnog grijanja loši i neprimjereni suvremenim uvjetima.
Vlada je predstavila smjernice za izradu državnog proračuna za ovu godinu po kojima bi prihodi trebali iznositi 113 milijardi kuna, a rashodi 120,4 milijarde. Manjak od 7,5 milijardi se povećava na 9,2 milijarde kuna ako mu se dodaju izvanproračunski fondovi i konsolidirani proračun mjesnih uprava. Po tome bi manjak iznosio 2,7 posto projiciranog BDP-a. Temelj smjernicama je projekcija gospodarskog rasta za ovu godinu od dva posto. Očekuje se blaga inflacija od 0,1 posto, dok se stopa nezaposlenosti planira spustiti ispod 16 posto ove godine, a do kraja projiciranog razdoblja ispod 14 posto. Direktor sektora za financijske institucije, poslovne informacije i ekonomske analize Hrvatske gospodarske komore Zvonimir Savić ocjenjuje da smjernice daju stvaran okvir za odmjereno smanjivanje proračunskog manjka, uz brigu da fiskalna konsolidacija ne ugrozi krhak gospodarski oporavak. Glavni direktor Hrvatske udruge poslodavaca Davor Majetić ne vidi iz smjernica promjene koje je vlada najavljivala. No, vidi nastavak organskog rasta gospodarstva i organskog rasta troškova ili troškovi ostaju na istoj razini. Za ekonomskog stručnjaka Damira Novotnog smjernice su dobar prvi korak u fiskalnoj konsolidaciji. Vlada bi trebala, dodaje, izraditi plan smanjivanja manjka u proračunu i težiti stvaranju viška do 2020. godine. Glavni ekonomist Societe Generale Splitske banke, Zdeslav Šantić, smatra da je ovo nastavak dosadašnje fiskalne politike. Vidi se potreba zauzdavanja rashoda bez dubokih strukturnih promjena čime se neće smanjiti javna potrošnja. Po njemu, rast će gospodarstva biti sporiji.