Guy Standing, član britanske Akademije društvenih znanosti i autor više od 20 knjiga, u sklopu ovogodišnjeg Subversive festivala predstavlja svoju novu knjigu ‘A Precariat Charter‘.
On već dugo upozorava na prekarijat kao novu klasu koju čine milijuni ljudi, a posebno je ružne i opasne oblike poprimila u istočnoj Europi u posljednjoj četvrtini stoljeća.
U intervjuu za Lupiga.com, Standing objašnjava da se na vrhu takve klasne strukture nalaze plutokracija i oligarhija. Pod njima je plaćena radna snaga (salarijat), sačinjena od onih koji su u stalnom radnom odnosu i koji zarađuju onoliko koliko im državni proračuni odrede, slijede profesionalci koji rade na ugovore i orijentirani su na projekte, zatim proleterijat čija moć slabi. Ispod njih je prekarijat, a ispod prekarijata najniža klasa.
-Prekarijat se sastoji od milijuna ljudi koji prolaze zajednička iskustva nesigurnosti, nedostatka smisla bilo kakve karijere ili identiteta, osjećaju se lišeni građanskih prava, koje imaju ljudi oko njih, pate od neuhranjenosti, anemije, tjeskobe i bijesa.- kaže Standing.
Prema Standingovom tumačenju tri su varijante prekarijata. Prvu čine aravisti, oni koji su ispali iz proleterskih zajednica, drugu nostalgičari, koji su u pravilu politički pasivni, a treću varijantu čine progresivci koji su politički angažirani, ali izvan tradicionalnih stranki i političkih pravaca, u pravilu su obrazovani i bore se za ravnopravnije društvo.
Prekarijat je, objašnjava, prva klasa u povijesti koja sustavno gubi sva prava.
Standing je to pokušao ispraviti u svojoj knjizi u kojoj iznosi 29 stavaka Deklaracije prekarijata, pozivajući se na Magna charta libertatum iz 1215. godine. Razlog je, navodi u intervjuu, potreba za dokumentom oko koje se prekarijat i intelektualci mogu mobilizirati.
-Akademska i umjetnička zajednica se moraju pridružiti ovoj borbi. Oni ovo najbolje mogu razumjeti, te isto tako najbolje mogu artikulirati protu strategije i protu interpretaciju. Potrebne su nam nove jezičke invencije za progres, i umjetnost svih vrsta igrat će vitalnu ulogu u tome.-, tvrdi on.
‘Socijalni minimum‘, poput temeljnog prihoda koji se pripisuje Švicarskoj, zapravo je ideja samog Standinga, no on smatra kako to nije rješenje koje bi sve promijenilo, već samo dio integralne strategije proširenja emancipacije i jednakosti.
-Radi se o socijalnoj pravdi, pravičnoj raspodjeli, jednako kao i o suzbijanju siromaštva.- zaključuje Standing.