Kao što je kinesko gospodarstvo eksplodiralo tijekom posljednjih 30 godina, tako su i primanja i životni standard prosječnih Kineza, piše CNN Money.
Prosječni raspoloživi dohodak urbanih kućanstava porastao je oko 3.000 dolara po glavi stanovnika u 2010., navodi se u analizi službenih vladinih statističkih podataka. To znači da tipična kineska obitelj zarađuje oko 9.000 dolara godišnje.
Za američke standarde to ne zvuči puno, no znači blagodat za kineskog stanovnika, pogotovo ako se uzme u obzir kako im je zarada deseterostruko povećana od 1980.Samo u proteklih 10 godina prihodi su im se učetverostručili. U 2000. prosječni dohodak bio je samo 760 dolara po osobi, dok je u 2010. on narastao na 3000 dolara.Naravno, prihodi se uvelike razlikuju od regije do regije, s većinom imućnijih stanovnika u gradovima. U ruralnim područjima, dohodak pada na 1000 dolara dok u kineskim najvećim gradovima (Šangaju, Pekingu i Shenzhenu), iznos se penje i do 12.000 dolara godišnje.
Iako u Kini ne postoji službeni izraz ‘srednja klasa‘ (kineski narod ne koristi taj pojam), kućanstva za koja se smatra da pripadaju toj klasi zaradit će između 10 tisuća i 60 tisuća dolara godišnje, prema Helen Wang, autorici knjige Kineski san: Uzlet najveće svjetske srednje klase i što to znači za vas.Biti dio srednje klase u Kini često znači zarađivati oko ili ispod onoga što se smatra siromaštvom u Americi. No, s obzirom na znatno niže cijene života u Kini standard uopće nije loš. Prosječni stanovnik grada može si priuštiti najam stana od 60-tak kvadrata, potrošiti 35 posto svojih prihoda na hranu, i još staviti na stranu 20 posto zarađenog. No, treba napomenuti da rijetki koriste kreditne kartice, a većina ne posjeduje automobil već koriste javni prijevoz. Prosječni račun za mobitel je oko 10 dolara mjesečno (ili oko 20 dolara za iPhone).