Vijest da će Danica Kragić Jensfelt, sveučilišna profesorica u trajnom statusu na Fakultetu za računarstvo i komunikacije Kraljevskog instituta za tehnologiju u Stockholmu i direktorica Centra za autonomne sustave, od svibnja mjeseca postati članica Nadzornog odbora švedske modne kuće H&M objavili su ovih dana brojnih hrvatski mediji.
No domaći mediji ranije se gotovo i nisu bavili ovom svjetski poznatom riječkom znanstvenicom, ali Lider je prošloga ljeta objavio veliki intervju s prof. dr. Kragić Jensfelt koja bavi se istraživanjem u području robotike i umjetne inteligencije AI; računalnom vizijom i strojnim učenjem.
[caption id="attachment_378158" align="aligncenter" width="750"]
Danica Kragić Jesnfelt s Liderovom novinarkom Katom Pranić, Foto: Dražen Lapić/Lider[/caption]
Članica je Švedske kraljevske akademije znanosti i Švedske kraljevske akademije za inženjerstvo, te članica Međunarodnog znanstvenog savjeta Sveučilišta u Rijeci, a osvojila je brojne nagrade za svoj istraživački rad. Kao članica Nadzornog odbora H&M-a, Kragić Jensfelt spojit će znanost i svoj hobi - ljubav prema modi i šivanju odjeće. Odgovarajući na pitanja, između ostaloga i na ono čime se bavi izvan znanosti, napomenula je kako je haljina koju je tad odjenula djelo njezinih ruku, da se opušta kreiranjem i šivanjem vlastite odjeće te da se u mladosti bavila manekenstvom.
Ovo su neka od pitanja na koje je Kragić Jensfelt odgovorila u intervju za Lider.
* Profesorica ste na Royal Institute of Technology (KTH), Kraljevskom institutu za tehnologiju u Stockholmu u Švedskoj, gdje se bavite robotikom i umjetnom inteligencijom. Kojim se područjem robotike i umjetne inteligencije bavite?
- Područje robotike fokusira se na interakciju s okružjem i interakciju s ljudima. Razvijam algoritme za robote koji detektiraju različite objekte kao što mi koristimo oči da bismo detektirali objekte, a algoritmi služe da bi se mogla kontrolirati motorika robota te da bi oni mogli koristiti svoje ruke, šake itd…, da bi roboti mogli nešto dohvatiti, premjestiti… Roboti imaju različite senzore; kao što mi koristimo naša čula vid i dodir, roboti imaju senzore kao video informaciju a koriste i senzore koji mjere silu trenutaka da bi se moglo izračunati težina i oblik objekta i kontrolirati motoriku robota.
* Jesu li neki od rezultata vaših istraživanja komercijalizirani i kao proizvod na tržištu?
[caption id="attachment_378160" align="alignright" width="402"]
Danica Kragić Jensfelt, Foto: Dražen Lapić/lider[/caption]
-Ne, odlučila sam vrlo rano to ne raditi. Želite li imati akademsku karijeru treba odlučiti na što se fokusirati. Odlučila sam se baviti samo istraživačkim radom, tako da ne gradim kompanije nego gradim ljude koji grade kompanije. Ali moji student doktoranti u različitim tvrtkama komercijaliziraju rad koji su napravili tijekom doktorskih studija. Primjer je Gleechi, jedna od švedskih kompanija, koja se bavi praćenjem korištenja ruke i prstiju u kompjutorskim igricama koja je napravila proizvod za koji se više ne mora koristiti joystick.
*Članica ste Međunarodnog znanstvenog savjeta Sveučilišta u Rijeci. Što konkretno činite za Sveučilište u Rijeci?
- Nadam se da iskustvom koje imam u edukaciji mogu pomoći u tome što naši student trebaju učiti; je li neminovno da imaju četiri predmeta matematike ili se matematika mora integrirati s fizikom, dinamikom i nekim drugim predmetima da bi se na bolji način mogli shvatiti kompleksni sustavi. Interesantno mi je kako na najbolji način možemo napraviti bazu i integrirati predmete jer ne znamo što nam budućnost nosi. Studirate li danas na tehničkom fakultetu i postanete fantastičan inženjer, ne znamo hoćete li za deset godina imati posao. Poslovi nestaju i stvaraju se novi te treba stvoriti osnovicu na kojoj svi mogu uskočiti na nešto novo.
* Što radite kad se ne bavite robotima i umjetnom inteligencijom?
- Šijem. Šijem već od pete godine, baka je bila krojačica tako da sam od nje to naučila. Ovu haljinu koju sam danas odjenula sama sam sašila. Traženje ideja, boje i kreacija u modi je vrlo slično traženju i rješavanju problema u akademskom radu. Kreacija odjeće me totalno opušta i dok to radim mogu ugasiti dio mozga koji je povezan s poslom. Ništa drugo nisam uspjela naći što me opušta koliko kreiranje i šivanje odjeće. Imala sam 17 ili 18 godina kada sam se počela baviti manekenstvom i u to vrijeme nisam mogla kupovati dizajnersku odjću. Sada mogu kupiti bilo što, ali ne kupujem. Nekad sam se sramila nositi odjeću koju mi je baka šila jer je trebalo imati traperice određene marke, a sada me čini sretnom da imam na sebi odjeću koju sama radim iz razloga što danas ljudi imaju vrlo malo vremena za nešto drugo što nije njihov posao. Ako imate vremena ići krojačici da vam nešto sašije to je u nekim zemljama puno viši ekonomski status nego moći kupiti brendiranu odjeću.