Lider donosi seriju članaka o tekstilnoj i odjevnoj industriji koje zauzimaju važno mjesto u hrvatskom gospodarstvu s obzirom na dugogodišnju tradiciju, velik broj zaposlenih i partnerstva s europskim i svjetskim tvrtkama. Povećanje minimalne plaće kao i poskupljenje struje i plina dovode cijelu industriju u opasnost. Varteks je odlučio ustati poput feniksa, a provjerili smo kako stoji Čateks.
[caption id="attachment_380175" align="alignright" width="281"]
Davor Sabolić[/caption]
Čateks iz Čakovca se tržišno pozicionirao kao proizvođač tehničkih tkanina i materijala specijalne namjene i veće dodane vrijednosti. Trenutačno zapošljava 289 radnika i, kako kaže njegov direktor Davor Sabolić, iza njih je jako uspješna poslovna godina.
Bilježe rast poslovnih aktivnosti, od čega najviše u izvozu, i to u vojnom programu. Prema privremenom godišnjem financijskom izvještaju za 2018. Čateks je ostvario ukupni prihod od 92,87 milijuna kuna, odnosno 12,8 posto više nego 2017. godine. Međutim, što se tiče dobiti prošle su godine s 3,44 milijuna kuna ostvarili povijesni rast od 367,6 posto. Sve to je rezultat intenzivnog rada Uprave u posljednjih pet godina, kažu iz čakovečke tvrtke.
– 2014. proslavili smo 140 godina postojanja, što je samo dokaz kontinuiteta dobrog poslovanja, i prema tome smo stvarno rijetka pojava na tržištu. U proteklih pet godina uglavnom smo restrukturirali kompaniju, koja je tijekom 2013./2014. izlazila iz dugogodišnje recesije. Napravili smo zaokret u strategiji tvrtke, pri čemu smo se orijentirali ponajprije na izvozno tržište, provodili reorganizaciju, sistematizaciju radnih mjesta, a imamo i novi kolektivni ugovor. Ulagali smo u modernizaciju pogona, poboljšanje uvjeta rada kao i zaštitu okoliša te optimizaciju potrošnje energenata. Sve to rezultiralo je time da smo nakon dugog niza godina negativnog poslovanja napokon počeli poslovati s dobiti i to već četiri godine zaredom, što je veliki uspjeh za tekstilnu tvrtku koja radi u gotovo nemogućim i izazovnim poslovnim uvjetima u ovoj državi – napomenuo je Sabolić.
Vojni program za Kuvajt
Čateks se sastoji od tri proizvodna centra, PC Tekstil – proizvodnja tkanine, dorada i oplemenjivanje, odnosno bojenje i tiskanje tkanine, PC Politeks – proizvodnja naslojenih materijala na bazi poliuretana te proizvodnja višeslojnih laminiranih materijala s pametnim dišućim membranama, PC Konfekcija – konfekcioniranje gotovih odjevnih predmeta te ostaloga kućanskog tekstila. Proizvodi vojni, medicinski, zaštitni i kućanski program, a izvozi u zemlje EU i regije te vojni program u Kuvajt.
– Web-trgovinu smo implementirali još prije dvije godine i među prvima smo u tekstilu u Hrvatskoj koji su se odlučili za takav kanal distribucije. Razlog je jednostavan, troškovi dućana su danas preveliki za asortiman koji nudimo, a ipak tržište za naše artikle postoji i danas ih kupuju sve mlađi kupci, koji su i inače skloniji kupnji online. Vidimo da nas i drugi prate na tržištu, što je pozitivno, jer da biste uspjeli morate biti u trendu – napomenuo je Sabolić i dodao da se vremena mijenjanju i to vrlo brzo, nema više ni klasičnih sezona jer se u trgovinama roba mijenja gotovo svaki tjedan.
Strategija za tekstil je loša
Tekstil je općenito najkonkurentnije tržište i tko tu uspije treba mu čestitati, smatra Sabolić. Čateks će i dalje kontinuirano ulagati u modernizaciju pogona i razvoj novih proizvoda. Fokus će mu biti na vojnom te medicinskom programu, jer je u njima trenutačno najkonkurentniji, ali u tvrtki razmišljaju i o drugim tržišnim nišama, poput negorivih materijala ili materijala za balističku namjenu, gdje uz relativno mala ulaganja mogu pokrenuti veliku serijsku proizvodnju, a u Hrvatskoj i regiji ne postoji proizvođač takvih materijala.
– Strategija za tekstil oduvijek je bila loša i nijedna vlada nije tu napravila ništa jer su odustale od nas. Problem je što nitko to javno ne želi reći, a s druge strane nema ni rješenje što s tim ljudima. Da je tome tako mogli ste vidjeti unatrag 10 – 15 godina mučna propadanja velikih tvrtki kao što su MTČ iz Čakovca, Kamensko i druge, a one koje su opstale samo se muče i smanjuju iz godine u godinu. Glavni je problem cijena rada, koja je kod nas mnogo veća nego kod svjetske konkurencije i u takvim uvjetima teško je konkurirati, a još teže ulagati i modernizirati poslovanje kako biste bili konkurentni – ogorčen je Sabolić, koji napominje da se tekstil mora promatrati kroz prizmu zapošljavanja teško zapošljive radne snage, gdje je izostala uloga države kao regulatora.
S milijardama će se, kaže, spašavati propali biznisi bez ikakvih pitanja, a tu gdje se s relativno malo novca mogla održati jedna važna industrija, nažalost, nije se našlo kompromisno rješenje.
– Svi smo zakazali, od institucija, stručnih udruženja tekstila pa do neodgovornih direktora tvrtki koji ne razmišljaju dugoročno za opstanak naše branše – zaključio je Sabolić.