Ova je godina uvelike bila obilježena izglasavanjem nagodbe Agrokorovih vjerovnika i potvrdom Visokoga trgovačkog suda o njezinoj pravomoćnosti. Iako je obavljen velik dio tog postupka, iznimno važnoga za hrvatsko gospodarstvo, očekuje nas njegova nimalo manje važna provedba koja će jako utjecati na konačnu ocjenu uspješnosti postupka Agrokorove izvanredne uprave.
Tom je postupku mnogo pozornosti posvećivao velik broj poslovnih subjekata na tržištu Hrvatske i okolnih zemalja te ih prisilio da se, barem privremeno, preusmjere na aktivnosti primjerenije izvanrednim situacijama. Razdoblje provedbe donijet će nove izazove, no ne takve koji bi potpuno zaokupili pozornost poslovnog svijeta.
Potrebno je odmaknuti se od prošlosti i okrenuti se pronalasku odgovora na nova pitanja s kojima se svi sve češće susrećemo, a možda su bila u drugom planu zbog prijespomenutih okolnosti.
Povoljni ekonomski pokazatelji u Hrvatskoj proteklih godina nisu bili potpuno usklađeni s globalnom ekonomsko-političkom situacijom. Ne bismo prvi put živjeli u uvjerenju da nas mimoilaze svjetski gospodarski tokovi i nespremni dočekali eventualnu krizu.
Iskustvo upravljanja kriznim situacijama, koje je, nažalost, većina gospodarstvenika stekla u proteklom razdoblju, treba se iskoristiti za povećanje otpornosti poduzeća na bilo kakve buduće turbulencije. Bilo da je riječ o 2019. bilo nekoj daljoj godini, ciklička priroda globalnoga gospodarstva ne smije se ignorirati.
Upitno stajalište prema znanju
Izazov koji nije hipotetski, nego aktualan, demografska je situacija, i to ne samo u Hrvatskoj nego u cijelom susjedstvu. To što smo članica Europske unije stavlja nas u, uvjetno rečeno, teži položaj zbog lakšeg pristupa našeg stanovništva tržištu rada Europske unije. Hrvatska je u razdoblju koje su prolazile Poljska, Rumunjska i Bugarska kad su se suočile sa znatnim odljevom radne snage. Svi su to tada promatrali kao kuriozitet i nešto što se nama neće dogoditi, podcijenivši druge i istodobno precijenivši sami sebe.
U manjim sredinama stanje bi se moglo ocijeniti katastrofalnim. Privatni sektor već se suočio s time da je na naplatu došlo višegodišnje podcjenjivanje
Već je sada u Zagrebu teško naći radnike sa specifičnim znanjem i vještinama. Stanje u drugim gradovima još je teže - upozorava Bulić.
vrijednosti radnika. Svi oni koji su to iskorištavali, sada su u problemima. Savjesni gospodarstvenici koji su znali vrednovati svoje radnike, nažalost, kolateralne su žrtve. Radnici u nekim sektorima već su toliko ogorčeni da su postali sumnjičavi i prema poslodavcima koji su prema njima uvijek imali korektan odnos. Rješenje tog pitanja nije misterij, a ima potencijala pozitivno utjecati na sliku cijele Hrvatske. Ako želimo prekinuti odljev stanovništva i znanja, u koje smo naposljetku kao porezni obveznici svi mi uložili, morat ćemo početi odgovarajuće vrednovati znanje. Poslodavci moraju odgovarajuće vrednovati rad, a ne na trošak plaća gledati samo kao na stavku u računu dobiti i gubitka. Nije upitan samo materijalni aspekt nego i stajalište prema znanju u cijelom društvu.
Stigmatiziranje nekih zanimanja učinilo ih je toliko neprivlačnima novim generacijama da su neka gotovo pred izumiranjem. Odgovornost snosi i obrazovni sustav koji i dalje nije prilagođen potrebama na tržištu rada. Veliku krivnju za to snosi i dugogodišnje nedovoljno i nesustavno ulaganje u obrazovanje iako je riječ o temeljnom čimbeniku uspješnosti svake države.
Problem umjesto izazova
Nedostaju nam stručni radnici, a u Hrvatskoj održavamo na životu neke vještine koje u današnjem svijetu uistinu nisu potrebne. To je rezultat i dalje prevelikog otpora digitalizaciji poslovanja. Proteklih godina uložen je napor u to, no ona je i dalje na stupnju daleko ispod onoga koji bi znatno olakšao i učinio učinkovitijim i poslovanje i svakodnevnicu. Privatni i javni sektor snose podjednaku krivnju za to te je bez njihova zajedničkog djelovanja teško ostvariti veći napredak. Mlađe generacije odrastale su u nekim drugim okolnostima, papiri i čekanje u redovima ne mogu ih zainteresirati ili privući, stoga je i to jedan od čimbenika u zadržavanju ljudi u Hrvatskoj.
Možda bi bilo najbolje da u budućnosti prestanemo upotrebljavati eufemizam ‘izazov‘ i počnemo stvari nazivati pravim imenom, problemom, pa ćemo možda svi pod pritiskom problema brže reagirati i naći odgovarajuća rješenja.
Kraš 2019. dočekuje svjestan okolnosti u kojima posluje i spreman je za suočavanje s njima te rješavanje svih problema.