Kako će izgledati Republika Hrvatska 2030. godine? Odnosno, kako bi trebala izgledati ako želi tada biti uspješna? To je jedno od pitanja koje je Lider postavio osamnaestorici odabranih hrvatskih znanstvenika i poduzetnika, u cilju da se ta slika bolje dočara, te da oni koji će raditi na izradi Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske do 2030. godine možda dobiju i poneki uvid kojeg bi mogli propustiti. Obzirom da otisnuto izdanje ima ograničenje prostorom, na Internet stranici Lidera objavit ćemo sve što je Liderova osamnaestorka odgovorila, počevši s Dejanom Kovačem, postdoktorandom s Princetona i znanstvenim istraživačem sa Škole političke ekonomije američkog sveučilišta ‘Woodrow Wilson’.
>>>Pročitajte Liderov serijal o samozatajnim tvrtkama
U novom serijalu, osamnaest znanstvenika i poduzetnika za Lider komentira kako bi hrvatska trebala izgledati 2030. godine i što treba napraviti da to postigne.
- Moja vizija Hrvatske 2030 je društvo koje nije temeljeno na podjeli među ustaše i partizane ili HDZ i SDP. Moja vizija je društvo koje gleda prema naprijed i u kojem niste lišeni građanskih sloboda ako ne podliježete jednoumlju lijevog ili desnog političkog spektra. To je društvo u kojem vam ne treba veza da bi pronašli posao, a ni kada želite pregled kod doktora koji već plaćate kroz doprinose. Društvo gdje pojedinci ne mogu raditi što žele a da sirotinja za iste stvari strada. Jedan puno veći problem Hrvatske je meta-etičan i njega nažalost nijedna strategija ne može pokriti. A to je niska razina moralnih vrijednosti i postavljanje krivih pojedinaca kao moralne vertikale u mnogim poljima – počeo je Kovač s odgovorom na pitanje o svojoj viziji Hrvatske.
Fiskalna kontrakcija
Svoje utopijsko viđenje društva Dejan Kovač je nadopunio i ekonomskim elementima, koji su mu struka. Podsjetio je najprije da Hrvatska posljednjih 25 godina ima konstantni proračunski deficit, te javni dug od oko 85% BDP-a, zbog čega su joj potrebne strukturne reforme ako ne želi doživjeti scenarij Grčke. A na tu mogućnost upozorava jer ako se taj scenarij dogodi neće biti povratka.
- Prvi element nacionalne strategije stoga je fiskalna kontrakcija tj. smanjenje državne potrošnje. Dva osnovna problema i koja su ujedno i veliki politički problem su zapošljavanje glasačkog aparata u državne službe i javne nabave. U zadnjih 25 godina svaka garnitura HDZ-a i SDP-a kako bi došla na vlast bi zaposlila nove ljude bez otpuštanja starih. Stavka plaća zaposlenih u proračunu je povećavana iz godine u godinu. Nažalost došli smo do točke bez povratka. Potrebno je sustavno smanjenje broja zaposlenih za 10% linearno i još barem 10% nelinearno. To ne znači stvaranje novih nezaposlenih već alokaciju zaposlenih iz javnog u privatni. Mnoga državna poduzeća mogu efikasnije odrađivati mnoge djelatnosti. Npr. umjesto da u poduzeću imate 10 električara za poslove održavanja, zaposlenicima se ponudi pravo prvenstva na javnu nabavu za te poslove kroz vlastite obrte. Sama konkurencija će natjerati električare da rade efikasnije inače neće dobivati poslove. I postigli ste 2 cilja: efikasnost i alokaciju zaposlenih iz javnog u privatni sektor. I jedan opći cilj kroz alokaciju a to je održivost državnog aparata. Električar je skinut sa proračuna i još uz to uplaćuje poreze u državni proračun kroz svoj obrt. Sličan potez je napravio Jack Welch pri preuzimanju General Electrica. Primjera ima bezbroj, samo moramo izvaditi glavu iz pijeska i pogledati što uspješnije zemlje od nas rade. Rješenje ovog problema je ujedno i početak drugog problema – istaknuo je Kovač.
Žalac pozvala naciju na kreiranje sveobuhvatne strategije razvoja RH do 2030.
Kovač je upozorio i da je država neefikasna u javnoj nabavi - teškoj oko 42 milijarde kuna godišnje tj. oko 12% BDP-a – koju je okarakterizirao kao ‘doslovno pranje novac gdje poduzeća, koja inače ne bi opstala tržištu, opstaju jer su dio određenog političkog lobija‘. Prvi korak za efikasniju javnu nabavu, prema Kovačevom stajalištu, bila bi potpuna internetska transparentnost postupaka, te istražno djelovanje u više puta poništavanim nabavama, odnosno u onim postupcima u kojima postoji jasan signal korupcije. Uz informatizaciju javne nabave, smanjenje ljudskog faktora i jasnim kriterijima, ocijenio je Kovač, moglo bi ih se pretvoriti u aukcije, kakve se u javnonabavnim sustavima koriste u SAD-u i Velikoj Britaniji.
Reforma tržišta rada i sustava obrazovanja
- Drugi element strategije je reforma tržišta rada i sustava obrazovanja. Jedan od glavnih razloga nekonkurentnosti Hrvatske je neprilagođenost tržišta rada globalnim kretanjima. U vremenu ogromnog porasta IT sektora i općenito zanimanja vezanih na STEM područje, Hrvatska proizvodi jako malo upravo tih kadrova. Elementarni problem neusklađenosti ponude i potražnje na tržištu rada je taj što kvote na studijskim programima po sveučilištima su još iz vremena Jugoslavije. Potrebna je dubinska analiza tržišta rada ne bi li se kvote kalibrirale. I tu je onda famozna kurikularna reforma koja je prepuna političkog naklapanja i prepucavanja, a jako malo sadržaja. Kreiranje obrazovnog sustava je dinamičko optimiziranje jer ti danas kreiraš sustava koji treba biti optimalan s obzirom na stanje u budućnosti. Nimalo lagan posao i zahtijeva poznavanje mnoštvo kompleksnih procesa. Nešto što ako se loše odradi, plaćate će upravo budući naraštaji – odgovorio je Dejan Kovač za Lider.
‘Nijedna osoba iz HDZ-a ili SDP-a ne bi trebala sudjelovati u radu Izvršne radne skupine za izradu Nacionalne razvojne strategije Hrvatske do 2030. godine,‘ kaže Dejan Kovač.
Nitko se ne bori za prava ‘malog čovjeka‘
Kao treći ključan element strategije Hrvatske Kovač vidi razvoj civilnog društva, jer smatra da socijalni slojevi u Hrvatskoj, kao ni građanske slobode, ne postoje.
- Nitko se ne bori za prava ‘malog čovjeka‘. Gaze nas na svakom koraku. Udruge koje bi to trebale činiti djeluju kao para političke tvorevine koje provode agende pojedinih interesnih grupa. Doslovno produžene ruke HDZ-a ili SDP-a. To nije osnova udruge i zašto bi one trebale postojati. Udruga je udruženje građana u svrhu ostvarivanja zajedničkog cilja. Ako je cilj politički onda se učlanite u stranku a ne skrivati se pod krinkom ostvarivanja građanskih sloboda – naveo je Kovač.
Ljubo Jurčić: Pravimo se gospoda, a uvozimo svinje
Pritom smatra da je potrebno napraviti analizu prihoda udruga iz državnog proračuna, objaviti je javno, te razlučiti u kojoj su mjeri financirane proračunski te ostvaruju li ciljeve koje same proklamiraju. Potom bi bilo potrebno pojačati financiranje udruga čiji ciljevi su egzaktni i mjerljivi, te su u interesu Hrvatske. Primjerice, neki od tih ciljeva bi bili poticanje transparentnosti poslovanja te povećanje udjela građana koji sudjeluju na izborima.
- U demokraciji jedino oružje građana je njihov glas na izborima, ako ne podignete svoj glas i ne sudjelujete u demokratski procesima, izborne pobjede se svode na glasačke mašinerije HDZ-a i SDP-a koje glasaju iz osobnih interesa. Ako je vaš interes bolje društvo izađite i dajte glas onim kandidatima koji vam daju viziju bolje Hrvatske. Nijedna osoba iz HDZ-a ili SDP-a i ostalih političkih kooperanata te dvije stranke ne bi trebala sudjelovati u radu Izvršne radne skupine za izradu Nacionalne razvojne strategije, jer oni su nas doveli u ovakvu situaciju. Trebali bi sudjelovati nezavisni stručnjaci koji neće ovisiti o političkim ciklusima. Ima dovoljno pametnih Hrvata po top svjetskim sveučilištima i kompanijama. Ne trebaju nam politički mediokriteti – kritičan je bio ovaj ekonomski znanstvenik.
Svijet na prekretnici
Osim pretpostavljenog odabira Izvršne radne skupine, Dejan Kovač je kritizirao i odabir najvažnijih tema strategije. Podsjetio je da su se strategije i ranije pisale, te je upozorio da se prava konkurencija hrvatskom društvu i ekonomiji ne nalazi preko puta, već ‘skrivena u najzabačenijim kutovima zemaljske kugle, u mjestima koje niste nikada ni čuli‘.
>>>Miodrag Šajatović: Prijedlog strategije: Hrvatska 2030. – zemlja sretnih rentijera
- Do 2030. godine globalno vidim porast zanimanja iz STEM područja kao glavni tehnološki trend, a kao glavni društveni trend mijenjanje globalne percepcije što nacionalni identitet uistinu jest. Svijet se trenutno nalazi na prekretnici na kojoj jačaju pojedine političke opcije koje promoviraju nacionalizam. Iako vrlo uznemirujuće trenutno stanje, u narednih deset godina će se situacija sigurno stabilizirati i svijet će krenuti prema daljnjoj integraciji. U našim glavama morat ćemo mijenjati percepciju kako izgleda tipični Hrvat. Sa povećanim obujmom migracija, političkim i ekonomskim, ljudi se sele ‘trbuhom za kruhom‘. Idući naraštaj Hrvata će se roditi i negdje u Irskoj ili dalekoj Australiji. Isto tako, Hrvatska će biti dobra odskočna daska za neke druge narodnosti ili nacionalnosti. Ovakvi procesi su jednostavno neizbježni i nemojte se čuditi ako vas uskoro u trgovini budu posluživali Bugari, Rumunji ili čak Kinezi. Najbitnije je da promijenimo moralne vrijednosti u Hrvatskoj tj. da ne sudimo knjigu prema koricama, a onda će vam biti svejedno da li vam je prvi susjed Kinez ili mali zeleni sve dok živi u skladu sa zakonima i Ustavom Republike Hrvatske – zaključio je Dejan Kovač.