Drago Munjiza: Pet rješenja za nedostatak prodavača u lancu prehrane

piše Drago Munjiza, izvršni direktor Lonije Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Samo u Zagrebu tržište click&collect te web-naručivanje hrane rastu dvaput brže od ukupnog rasta maloprodaje, a najveći internetski trgovac hranom ostvaruje promet veći od 200 milijuna kuna na godinu, što bi ga svrstalo u 20 najvećih trgovaca hranom kada bi bio samostalna kompanija

Kako bi u distribucijskom lancu prehrane, od proizvodnje preko distributera do samih maloprodajnih ili prodajnih mjesta u kanalu HoReCa, usluga ostala na razini očekivanja potrošača, ali i unutar pravila struke, potrebno je naći kvalitetna, optimalna rješenja za nedostatak radne snage, posebice u vrijeme vršnih opterećenja kao što su sezona ili neki od blagdana.

Najjednostavnije rješenje za proizvođače i trgovce jest smanjiti kvalitetu usluge (nepotpuna dostava robe) ili ukinuti dio usluga te zatvoriti ili drastično ograničiti radno vrijeme trgovina.

Taj neumoljivi proces nije nužno loš na razini ukupnog distribucijskog tijeka jer manjak radne snage tjera sudionike da se ponašaju racionalnije – povećaju prosječnu količinu dostave, ukinu prazan hod u vrijeme manje realizacije i slične neracionalnosti koje su uvedene kada je radna snaga bila uvijek dostupna, a cijena rada znatno niža.

Isporuka u Dubrovnik i na Banovinu

Velike kompanije ponosno objavljuju da će riješiti problem robotizacijom svih mogućih dijelova radnog procesa, a dio je zaposlio inozemnu radnu snagu kojoj je životni standard u Hrvatskoj napredak u odnosu na domicilne uvjete života i rada.

Ako bi bili uspješni u tome, cijeli proces mogao bi povećati učinkovitost našeg distribucijskog tijeka, a defekture u dostavi i ukupni troškovi logistike/transporta mogli bi parirati europskim standardima (maksimalno 10-12 posto troškova za ‘headquarter‘ i logistiku) koje najbolje promiču kompanije poput Schwarza ili Coca-Cole.

Ključ je, primjerice, opskrbiti dovoljnim količinama piva baš sva prodajna mjesta u kanalu HoReCa u kolovozu ili isporučiti robu na vrijeme u Dubrovnik (koji je predaleko) ili na Banovinu (koja je neisplativa).

Trgovac u, recimo, Dubrovniku tijekom turističke sezone nije, kao i krajnji potrošač, primarno cjenovno osjetljiv – veći su mu izazov neisporuke ili kašnjenje isporuka bez najave i objašnjenja. Jednako tako potrošač iz npr. Gline ili Topuskog nema mnogo alternative, ili će kupovati robu u svome mjestu ili putovati do profesionalnijeg prodajnog mjesta, 40-50 kilometara u Sisak ili Karlovac.

Dakle, procesi će se silom racionalizirati, a kompanije koje se ne snađu u tom procesu izgubit će velik dio prihoda te znatno smanjiti zadovoljstvo korisnika svojih usluga i pojačano gubiti djelatnike uoči sezone i vršnih opterećenja.

Rješenja koja se odnose na linearno povećanje plaća vozačima i/ili trgovcima donose nove troškove koje treba prevaliti na prodajna mjesta/potrošače, dok će problem profitabilnosti uz isti prihod po zaposlenom ili istu razinu cijena dugoročno bez potiskivanja dijela konkurencije donijeti teške razgovore s bankarima i/ili vlasnicima. A jamstva da će u složenim makroekonomsko-političkim uvjetima u svijetu potrošnje i srednjoročno biti glavni izvor rasta BDP-a, osim na razini optimističnih scenarija (rast maloprodaje 3-3,5 posto u sljedeće dvije godine), jednostavno nema.

Režite u vrijeme rasta!

Rješenje je najvjerojatnije mudar i izbalansiran miks svih mogućih poteza – od zatvaranja prodajnih mjesta, digitalizacije dostave i robotizacije skladištenja, angažiranja učenika, studenata i umirovljenika tijekom vršnih opterećenja, pa i kopiranja iskustava koja su u distribucijski tijek donijele kompanije kao što su Wolt, Glovo ili Schwarz u kojima je pripadnost plemenu važnija od zarade, a pametni telefoni jedno od osnovnih radnih sredstava.

Samo u Zagrebu tržište click&collect te web-naručivanje hrane rastu dvaput brže od ukupnog rasta maloprodaje, a najveći internetski trgovac hranom ostvaruje promet veći od 200 milijuna kuna na godinu, što bi ga svrstalo u top 20 trgovaca hranom kada bi bio samostalna kompanija.

Dok je cijena kapitala, dakle i financiranja obrtnih sredstava (zalihe) povoljna, neće biti prevelikih lomova u distribucijskome lancu. Dokle god BDP raste tempom koji mu dijelom diktira povećana potrošnja stanovništva i potrošački optimizam, rezultati i manje snalažljivih te opreznijih u investiranju u nove tehnologije bit će zadovoljavajući.

Međutim, povoljno razdoblje trebalo bi iskoristiti za rezanje neisplativih procesa i troškova, digitalizaciju dostave te novu paradigmu odnosa prema zaposlenicima, koje bi trebalo poticati da razviju natjecateljski duh do krajnjih granica, prije nego što bolji rezultati omoguće i bolja primanja. U regiji posluje mnogo kompanija koje uspješno stvaraju natjecateljski duh među zaposlenicima, pa bi ih trebalo proučiti i mudro kopirati (nadograditi).

Vrlo će brzo ocjenjivanje prodajnih mjesta na webu biti slično ocjenjivanju restorana na TripAdvisoru, što de facto znači još veću transparetnost i kontinuirani ‘mystery shopping‘ za svakog trgovca.