piše Drago Munjiza, izvršni direktor Lonije
Koliko uspješnih hrvatskih poduzetnika i menadžera zna što je to Alexa ili Google Home? I moraju li se osobno njima koristiti da bi optimirali poslovne ili životne procese? Razumiju li oni kao roditelji što njihova djeca traže na internetu i jesu li na Instagramu ili Tinderu?
Eksponencijalno jačanje digitalizacije naših života mijenja strukturu radnih procesa i potrebe u obrazovanju. Biti digitalan znači biti prodoran, brz i (točno) informiran, ali često i preplavljen nepotrebnim informacijama koje mogu zbunjivati i stvarati osjećaj preopterećenosti mogućnostima. Poslovni ljudi dobivaju desetke informacija sa zaslona PC-a, a koje proizlaze iz BI-alata tvrtki (pa može i zbuniti cijela ta šuma analiza), a još prije 50-ak godina poslovni tajnici u multinacionalkama čitali su pismena izvješća o realizaciji s drugih kontinenata i podvlačili za CEO-e ono bitno!
Za digitalizaciju su više učinili Facebook, Google i Apple itd. nego sve obrazovne ustanove i vlade svijeta. Koga ne možeš pobijediti, pridruži mu se! Ta je transformacija uzbudljiva i omogućuje mladima da kreiraju novi svijet, paralelan s analognim, te da upravljajući pametnim strojevima upravljaju de facto svime. Ali uvijek postoji i opasnost, jer mogućnost pristupa velikoj količini podataka odvlači pozornost od bitnog te stvara ovisnost o takvom načinu izvješćivanja!
Poslovni model koji ne predviđa limitiranje radnih mjesta koja lako mogu biti zamijenjena automatiziranim strojevima ubrzo će biti pod pritiskom prevelikih troškova i preniske poslovne inteligencije. Posao trgovačkog putnika, slagača polica, blagajnice, poštara i mnogih drugih zanimanja u proizvodnji i uslužnim djelatnostima može se obaviti preciznije i jeftinije (‘click‘ i ‘collect‘), a uskoro nas također očekuju digitalni kućni ljubimci, čak i životni partneri.
Potraga za majstorima za dronove
Poznat je slučaj zaljubljivanja u Appleovu aplikaciju Siri u seriji ‘Teorija velikoga praska‘, a upravo se događa i masovno zaljubljivanje u Amazonovu aplikaciju Alexu, koja postaje neizbježna za svaku dobrostojeću digitaliziranu (čitaj: modernu, urbanu, uspješnu, ‘mladu‘...) osobu ili obitelj. Zašto otvarati vrata svojeg ormara ako to može učiniti Alexa?
Koliko uspješnih hrvatskih poduzetnika i menadžera zna što je to Alexa ili Google Home? I moraju li se njima osobno koristiti da bi bili dio digitalnog svijeta koji će optimirati svoje poslovne/životne procese? Razumiju li oni kao roditelji što njihova djeca traže na internetu i jesu li na Instagramu ili Tinderu? Znaju li da se njihova djeca npr. na FER-u ne koriste knjigama (one nisu ni predviđene), nego samo snažnim računalima? Ako nisi na internetu, ne postojiš u vrijeme naših nasljednika, koji su i budući korisnici i potrošači.
Dronovi će uskoro zamijeniti mnoga manualna zanimanja povezana s dostavom u kuće i urede, a njihovo slaganje, obuka o uporabi, izdavanje dozvola i sl. biznis je budućnosti, i to bliske! Znate li koliko stoji jedan dron i kako se i gdje provodi obuka o sklapanju tog uređaja? Jer dron je moderni dostavljač, poštar, fotograf i kontrolor događaja, pa će vješti majstor za dronove ubrzo na nov način snimati svadbe, sportske događaje i slično, a dozvola za upravljanje bit će skupa i ograničena kao što je nekad bilo limitirano dobivanje vozačke ili bilo kakve dozvole iz državne uprave.
Digitalni ispovjednik
Posao trgovačkog putnika, slagača polica, blagajnice, poštara ili mnogi drugi u proizvodnji i uslužnim djelatnostima mogu se obaviti preciznije i jeftinije (‘click‘ i ‘collect‘), a uskoro nas također očekuju digitalni kućni ljubimci, čak i životni partneri
Rimokatolička crkva nedavno je uvela digitalnog ispovjednika. Vjerujem da je to krajnji dokaz da moramo razumjeti kuda smjeraju oni koji znaju i žele upravljati strojevima i programima koji ih pokreću. Jer za kontrolu drona ili Alexe ne morate biti mladi i vješti, već informatički pismeni, digitalizirani u ‘mindsetu‘ i vješti u pretraživanju i snalaženju u beskrajnom virtualnom svijetu. U njemu možete pretraživati brojne društvene mreže, portale s (polu)lažnim vijestima i biti meta oglasa, vijesti i nepotrebnih informacija, a možete i izgraditi biznis kao ‘influencer/ica‘ i postati virtualna osoba koja ima alter ego, pandan stvarnoj osobi ili proizvodu/usluzi. Marketing za takvu dvojnost drastično je drukčiji od marketinga za generaciju X, gdje nasmiješene domaćice uživaju u pranju posuđa ili rublja.
U ovom trenutku približno je jednako važno izgledate li dobro u ovom ili virtualnome svijetu, imate li mnogo likeova ili novca, jeste li ‘influencer‘ ili poznata osoba s malih ekrana. No vrlo će brzo ‘influenceri‘ s mnogo likeova biti važniji od promidžbenog spota prije i poslije dnevnika, a mladi uopće i neće gledati klasični dnevnik. U njihovu svijetu to je sporo i dosadno. Putovanja mogu biti i virtualna i ne trebaš izaći iz sobe da bi upravljao Alexom, igrao WOW sa suigračima iz npr. Australije ili dogovorio dostavu večere s aplikacijom Wolt bez prekidanja komunikacije s ‘influencerima‘ na nekoj od društvenih mreža.