Četiri godine nakon strahovitih poplava u Slavoniji, na Trgovačkom sudu u Osijeku jučer je donesena prvostupanjska nepravomoćna presuda po kojoj će država, vlasnica Hrvatskih voda, vinkovačkoj tvrtki Šimun morati isplatiti odštetu od 3,6 milijuna kuna zbog nastale materijalne štete. Budući da je već toliko vremena prošlo od najveće prirodne katastrofe koja je zadesila Hrvatsku, zanimalo nas je koliko će se još čekati na pravomoćnu presudu budući da su Hrvatske vode najavile žalbu.
- Ne bi se smjelo dogoditi da traje više od godinu dana od trenutka okončanja prvog stupnja, ali žalba se može riješiti čak i u nekoliko mjeseci - što ipak u hrvatskom pravosuđu i dalje predstavlja iznimku, a ne pravilo. Međutim, dosadašnja sudska praksa ukazuje na to da postoji velika šansa da se pronađe nekakav problem u suđenju koji zapravo ne rješava meritum, ali je dovoljan da se presuda sruši po procesnoj osnovi - kaže nam Hrvoje Kačer, redoviti profesor na Pravnom fakultetu u Splitu koji nije htio komentirati konkretan slučaj, već je istaknuo da govori općenito o sudskoj praksi.
Obrana šuplja kao i nasip
Sud je u ovom postupku ustvrdio da do poplave nije došlo zbog prelijevanja preko vrha nasipa zbog visokog vodostaja, nego zbog proboja nasipa kod Račinovaca i Rajeva Sela, što je propust u obavljanju javne djelatnosti.
Hipotetski, ako nasip nije u redu, vrlo je jasno tko je odgovoran, kaže Kačer.
Prema tome, izvanredne situacije i ‘viša sila‘ na koje su se pozivale Hrvatske vode u prvostupanjskom postupku su priče koje - kao ni nasip - jednostavno ne drže vodu.
- Ono što je dobro u svemu tom zlu je da jednom kad takva odluka postane pravomoćna, postoji mogućnost da se pronađe osoba koja je odgovorna. To, naravno, ne može biti odgovornost nekoga tko je nisko u hijerarhiji. Kad bi se dogodilo da odgovorna osoba dugoročno ostane, recimo, bez trećine plaće, onda bi to bila poruka svima. Ne bi to značilo da je šteta nadoknađena, ali bi upozorenje svima na odgovornim pozicijama bilo više nego jasno - poručuje Kačer.
Unutar pravne osobe koja je proglašena odgovornom mora postojati netko tko je mogao i morao nešto učiniti. Nažalost, kaže Kačer, dosadašnja praksa ne pokazuje da takvi, takozvani regresni zahtjevi, često daju ploda. Iako zastara za zahtjeve za naknadom štete nastupa nakon pet godina, kad je riječ o strukturnim oštećenjima, ona se mogu manifestirati tek godinama kasnije i tako produžiti rok nastupanja zastare, pojašnjavaju stručnjaci. A postane li ova presuda pravomoćna, bio bi to značajan poticaj za sve druge koji su pretrpjeli štetu da zatraže odštetu. Država bi tako morala reagirati na još jednu poplavu, ovaj put tužbi.