Država je omogućavanjem osnivanja paušalnih obrta htjela potaknuti ljude da samostalno krenu u biznis. No čini se da su tu mogućnost iskoristili i mnogi stalno zaposleni koji su dali otkaz u svojoj tvrtki, a onda s njom sklopili poslovno partnerstvo
Pisao nam je čitatelj koji je svoje pismo naslovio s ‘Tamna strana paušalnih obrta‘. U njemu piše o Vladinoj mjeri kojom je, omogućujući plaćanje minimalnih doprinosa za obrtnike, željela potaknuti ljude na samostalno otvaranje obrta, ali je s druge strane dovela u pitanje mirovinski i zdravstveni sustav i ujedno utjecala na konkurentnost domaćih tvrtki.
Čitatelj je zaposlen u IT sektoru, veli da pogotovo u toj i sličnim visokoprofitnim djelatnostima ima dosta primjera gdje su zaposleni stručnjaci formalno raskinuli radni odnos s kompanijom u kojoj rade, osnovali obrt sa statusom paušalca (usput su, navodi, pokupili poticaje za samozapošljavanje) te potpisali ugovor o ‘poslovnoj suradnji‘ sa svojom kompanijom. Dakle, nastavili su raditi za tu kompaniju, samo se formalno promijenio odnos između kompanije i zaposlenika.
– To je samo način da sakriju pravu prirodu odnosa s poslodavcem – napominje čitatelj.
Mnogo manja davanja državi
Tako sada, primjerice, obrtnici paušalci naplaćuju svoje usluge od kompanije, primjerice 23 tisuće kuna (a što je zapravo njihova plaća) i plaćaju doprinose samo oko 1800 kuna. Čitatelj kaže da inspekcije ne rade ništa te da su neki doveli ‘model do savršenstva i napravili takve ugovore da je i poreznim inspektorima teško dokazati da se u naravi radi o nesamostalnom radu‘.
– Ljudi od poslodavaca sve češće traže prelazak na model takvog obrta jer imaju poznanika koji je paušalac i ima znatno veću plaću, što i nije čudo kad za davanja državi izdvaja samo desetinu njezina iznosa – ističe čitatelj.
Prema njegovim procjenama, samo u IT sektoru sada je više od 20 tisuća ovakvih obrta u Hrvatskoj, što je, ako je istina, zaista jako mnogo. Neovisno o tome koliki je broj takvih ‘obrtnika paušalaca‘, ta stvar zaista nije bezazlena jer je mirovinski sustav u velikom minusu (na godinu se i bez toga iz državnog proračuna izdvaja 17 milijardi kuna), a i zdravstveni je sustav stalno pod prijetnjom raspada. Vjerujem da u Vladi nisu očekivali da će ovom mjerom potaknuti osnivanje većeg broja obrta nego što su mislili (ako je točno da ih je samo u IT sektoru 20 tisuća), a s druge strane, da će mirovinski i zdravstveni fondovi izgubiti dio novca. Zato se slažem s čitateljem da bi tu država trebala nešto poduzeti kako bi se vratila prava slika odnosa između kompanija i njihovih novih ‘poslovnih partnera‘.
Zadržavanje stručnjaka u Hrvatskoj
To je zaista vrlo osjetljivo pitanje, jer država ionako muku muči da barem smanji broj odlazaka visokostručnih kadrova iz zemlje, a ova mjera, vjerujem, ipak može pomoći u tome. Sad trebamo vidjeti što nam je važnije, zadržati kadrove ili zaustaviti daljnje propadanje zdravstvenog i mirovinskog sustava. S druge strane, netko bi mogao pitati zašto bi novinari imali pravo biti ‘slobodnjaci‘, a ostali ne. Ne mislim da novinari imaju ekskluzivno pravo na to, iako mi baš novinari više sliče na obrtnike zato što najčešće imaju zadatak koji obavljaju uglavnom samostalno – pripremiti i napisati tekst, dok u IT sektoru na nekom projektu ipak radi tim stručnjaka koji mi sliče na stalno zaposlene. Ipak, kako sam naveo, teško mi je sad zauzeti stajalište o tome, ali bih želio u javnost prenijeti sad već stvaran problem koji čitatelj ističe i ako je moguće potaknuti nadležne da malo bolje urede to područje, kako se ne bi zloupotrebljavao status obrtnika paušalca. Mislim da je čitatelj tu s pravom zabrinut.
Ne bih se pak s njim složio u njegovoj tvrdnji da ovakav status ide na ruku stranim tvrtkama u Hrvatskoj koje prakticiraju takav odnos, pa su naše tvrtke u startu nekonkurentne. Moguće je da su to tvrtke u stranom vlasništvu iskoristile, ali tko sprječava i domaće tvrtke da to učine? U svakom slučaju, u Lideru želimo potaknuti raspravu o ovome i poboljšati sadašnje propise koji uređuju to područje. 
POST SCRIPTUM Priču o tvrtki Dora poslovno savjetovanje koja naivnim poduzetnicima naplaćuje uslugu koju nisu ni tražili dobiva nastavak barem svaki drugi dan, a ponekad mi se i svaki dan javi neki obrtnik ili mali poslodavac. Sad je to već dvoznamenkasti broj prijavitelja. Raduje me činjenica da su ljudi barem oprezni pa me pitaju o čemu je riječ, dio njih mi samo prijavi da je dobio račun bez namjere da ga plati, a neki su nasjeli i platili tu uslugu i shvatili nakon čitanja Pravde da su pogriješili. Zato pozivam čitatelje da i dalje prijavljuju Doru poslovno savjetovanje, ali i da se koriste drugim kanalima poput foruma ili da i na svojoj web-stranici objave kakav su račun za nenaručenu uslugu dobili.