Otkriće stravičnog zločina u zamrzivaču u Međimurju; optužnica u aferi SMS protiv Varge i Curića; obrana Tomislava Horvatinčića pred sudom za pomorsku nesreću s dvoje poginulih; suđenje Sanaderu, velika prijevara s navodnom turističkom burzom; pedofilski skandali u Crkvi; stravično obiteljsko nasilje nad 14-godišnjom kćeri… Svi ovi događaji vrištali su s novinskih naslovnica i portala samo u posljednjih nekoliko dana.
Većina hrvatskih medija kao da se pretvorila u veliku i beskonačnu crnu kroniku, u kojoj vijesti o ubojstvima, prijevarama, premlaćivanjima, silovanjima i prometnim nesrećama sustižu jedna drugu. Krvi je do koljena, toliko da se prelijeva iz crnih kronika na prednje stranice. Kad se tome doda seks, odnosno logika ‘sisa i guzica‘, čini se da živimo u seriji koja se samo na kablovskom programu smije prikazivati u udarnim terminima, a javne televizije moraju je emitirati blizu ponoći.
No mi živimo i danju i ne možemo jednostavno promijeniti program na daljinskom upravljaču života. Doduše, čovjek ponekad pokuša ignorirati crne vijesti, ali sad je to već nemoguće. Zato treba naučiti živjeti s takvom stvarnošću, iako ona možda i nije baš toliko krvava kako izgleda.
Dakle, moramo znati nositi se s medijskom slikom današnjice, koja nikad nije bila toliko brutalizirana kao danas.
Dnevne novine imale su razne faze u odnosu prema zločinu – od zataškavanja u socijalizmu (da se ne bi davali loši primjeri), do beskrupulozne komercijalizacije koja je znala postizati i kontraefekt, pa su ljudi prestajali kupovati novine koje su bile ‘precrne‘. Portali su, naravno, sve još radikalizirali, a čak i televizijski dnevnici danas počinju s crnokronikaškim prilozima.
Dobro, ali zašto se o svemu tome razglaba u poslovnom tjedniku? Pa, upravo to dokazuje da su prave poslovne teme u Hrvatskoj u zapećku. Makar su uljanici, agrokori, fondovi EU, ekonomska politika... često brutalniji od klasičnih zločina. A svakako imaju dalekosežnije posljedice.