Praznik rada, kako to gordo zvuči, posebno za radnike Uljanika i 3. maja, koje država, poslovodstvo, sudstvo, vjerovnici i investitori već mjesecima drže na čekanju.
Stečajevi se odgađaju prema ustaljenoj dinamici, a i investitori dobivaju cipelu (nakon Končara na red je došao i Debeljak). Dok očaj izvire iz svake radničke izjave, središnja i lokalna država – otjelovljene u HDZ-u i IDS-u – prepucavaju se i optužuju one druge za propast brodogradnje i traže koji dodatni glas za europske izbore.
I premijer Andrej Plenković prošao je Istrom u predizbornom izletu, ali je zaobišao nezgodni škver u širokom luku – od gradilišta punog profila Istarskog ipsilona do otvorenja nove državne luksuzne marine. A nekoliko dana poslije odigrao je predstavu s kineskim investitorima kojima pokušava utrapiti Uljanik.
Pregovara kao vlasnik, iako se do jučer izvlačio pričom da je riječ o privatnoj tvrtki, zaboravljajući da je u njoj država najveći vlasnik s kontrolnim paketom iznad 25 posto, i da taj najveći vlasnik u vrijeme propadanja nije imenovao ni svoje članove u Nadzorni odbor. A zapravo Plenković kao šef HDZ-a kupuje vrijeme i odgađa stečaj do europskih izbora. Zato bi uljanikovcima i trrećemajcima trebalo čestitati 26., a ne 1. maj.