Filmsko djelo gotovo se uvijek može procijeniti prema prvih trideset minuta. Intuicija koja se prirodno javlja nakon tisuća filmova rijetko kad prevari iskusna gledatelja, loša gluma i nekompetentna režija odmah se prepoznaju. ‘Greben spašenih‘ uistinu je endemska pojava. Prvih jedan sat novog filma Mela Gibsona, nastaloga prema scenariju koji već godinama kruži Hollywoodom, istinita je priča o junaku Drugoga svjetskog rata koji zbog religijskih uvjerenja odbija nositi oružje, no u velikoj bitki pod svaku cijenu želi sudjelovati kao bolničar, pastoralna je melodrama klišeiziranih likova i plastične patetike na tragu Vrdoljakove ‘Duge mračne noći‘.
[embed]https://www.youtube.com/watch?v=s2-1hz1juBI[/embed]
Međutim, u drugom satu Gibson pokazuje sav svoj raskošni redateljski dar. Krvavi pohod Amerikanaca na japansku utvrdu dijabolični je spoj horora i frenetičnoga dokumentarističkog prikaza rata. Riječ je o najbolje režiranim akcijskim sekvencama ove godine koje, paradoksalno, pobijaju Godardovu tezu da ne postoje antiratni filmovi. Je li prvi sat filma dokaz da je Gibson autor ograničenih dramaturških mogućnosti, nosi li se teško s tuđim autorskim projektima ili je taj dio filma njegov kompromis s holivudskom mašinerijom, neka prosude vrijeme i njegovi sljedeći projekti.
Režija: Mel Gibson Glavne uloge: Andrew Garfield, Sam Worthington, Hugo Weaver Hacksaw Ridge, SAD/Australija, 2016., 131 minuta