Neposrednim i posrednim nadzorima nije utvrđeno trgovanje korištenjem povlaštenih informacija. Zaključak je to istrage Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (Hanfa).
- Hanfa je, kako je rekao predsjednik Upravnog vijeća Ante Žigman, provela 55 različitih nadzornih aktivnosti i mjera vezanih za trgovanje financijskim instrumentima Agrokora i kompanija u sustavu Agrokora – rekao je Žigman.
Rekao je, kako je od posebnog interesa bilo trgovanje dionicama društava iz koncerna Agrokor i to od strane osoba koje su se u medijima spominjale kao osobe koje su imale informacija o događajima u Agrokoru i koje su sudjelovale u pisanju Lexa Agrokor. Zato je Hanfa provela izvanredan nadzor i zaključilo kako to društvo niti zaposlenici nisu trgovali dionicama kompanija iz koncerna za svoj račun.
- Nadzirali smo i društva za upravljanje investicijskim i mirovinskim fondovima, a gledali smo procese ulaganja i prekoračenja ulaganja u financijske instrumente iz koncerna. Pregledali smo ogromnu dokumentaciju i zaključili kako su društva ulagala temeljem javno dostupnih informacija. No, u jednome su društvu za upravljanje investicijskim fondovima utvrđena prekoračenja ograničenja ulaganja i pogrešno visoko vrednovanje dužničkih vrijednosnih papira Agrokora. Pokrenute su pravne radnje prekršajne aktivnosti – rekao je Žigman.
Žigman se osvrnuo i na faktoring društva koja su nakon izbijanja krize u Agrokoru podnijela veliki udarac. Nakon što je u potpunosti zaživio Zakon o faktoringu Hanfa je pokrenula pet upravnih postupaka neposrednog nadzora nad pet faktoring društava. Navedeni nadzori rezultirali su donošenjem dva rješenja kojima se faktoring društvima nalaže otklanjanje nadzorom utvrđenih nezakonitosti i nepravilnosti.
Ono što je ključno jest da Faktoring društva mogu otkupljivati samo mjenice koje su izdane kao sredstvo podmirenja tražbine nastale s osnove isporuke dobara i pružanja usluga u tuzemstvu ili inozemstvu (tzv. robne mjenice). Mogu koristiti i ostale mjenice, kao što su bjanko mjenice kao instrument osiguranja u poslovanju, no faktoring kuće ih ne mogu kupovati.
Dakle, da je Zakon o faktoringu bio u potpunosti na snazi kada je donesen, dakle još 20154. godine a ne da je primjena određenih članaka bila odgađana, možda faktoring kuće ne bi bile u tako velikom problemu u kojemu su se na kraju i našle.