Svakako je među najzahtjevnijim nomotehničkim zahvatima (nomotehnika je znanost o izradi propisa) intervencija u postojeći zakonski tekst na način da se druge norme ‘ne diraju‘, ali se zato ‘ubacuje‘ neka nova. Onaj tko se osjetio pogođenim i tko inicira promjenu u pravilu želi samo promjenu u onom najužem smislu i ništa više, ali se u pravilu ne bavi širokim spektrom mogućih učinaka. Naime, potpuno su u pravu oni koji pravni sustav uspoređuju sa zidom od cigli i nikada nisu siguran da ‘diranje‘ samo jedne cigle neće uzrokovati tektonske promjene na potpuno drugom mjestu. Dogodi li se intervencija u zakonski sustav koja nije prethodno provjerena glede učinaka, moguće su i posljedice koje se nije željelo postići, pa i one koje poništavaju ono pozitivno što se eventualno postiglo.
Niz slučajeva nasilja
Zakonodavac je propisao da nasilnik koji uporabi silu ili prijetnju prema liječniku u državnoj bolnici ili ambulanti čini kazneno djelo. Ako to napravi u susjednoj ambulanti koju u zakupu ima privatnik, kaznenog djela nema
U našoj još uvijek mladoj državi i još uvijek mladom društvu posljednjih godina učestali su fizički obračuni na teret osoba koje su na radnom mjestu i obavljaju svoj posao, od sudaca (poznat je slučaj kada je u sudnici u Zagrebu stranka ubila više osoba, osim ostalih i sutkinju), policajaca (slučajeva je toliko da ih je teško i nabrojiti), vozača tramvaja i autobusa te napokon u najnovije vrijeme liječnika i medicinskih sestara. Veliko ogorčenje ne samo napadnutih i njihovih obitelji, nego i ukupne javnosti, dovelo je do prijedloga da se mnoge (nove u odnosu na postojeće stanje) djelatnosti okarakteriziraju kao djelovanje na štetu službenih osoba. Najnoviji prijedlog koji je doveo do izmjene i dopune Kaznenog zakona odnosi se na doktora medicine, doktora dentalne medicine ili drugog zdravstvenog radnika koji zdravstvenu djelatnost obavlja kao javnu službu.
To se dogodilo nakon što se cijela javnost (već i te kako iziritirana nevjerojatnim trendom odlazaka liječnika i sestara na rad u inozemstvo) digla nakon niza slučajeva nasilja, od Kaštel Štafilića u kojemu je pacijent u ordinaciji aktivirao bombu, preko slomljene kosti lubanje liječnika neonatologa, pa do agresije cijele obitelji pacijenta prema medicinskom osoblju i opremi bolnice. Pokazalo se da je zaštita u tim slučajevima praktično nikakva, da sve ovisi o slučaju, da je kaznena politika toliko blaga da ni ne sliči na dobru kaznenu politiku, ali i da bi mnogo toga što sada nije kvalificirano kao kazneno djelo trebalo to postati.
Problem sa službenom osobom
Hrvatska liječnička komora i neke druge zdravstvene udruge dale su prijedlog da se napad na zdravstvenog djelatnika tretira kao napad na službenu osobu. To je podržalo i Ministarstvo zdravstva. No Ministarstvo pravosuđa taj je prijedlog odbilo jer je uočilo da bi na taj način (kao službene osobe) zdravstveni djelatnici u mnogim slučajevima daleko strože odgovarali pa bi se njima, umjesto da im se pomogne, naškodilo. Umjesto toga, usvojeno je novo kazneno djelo pod nazivom Prisila prema zdravstvenom radniku (članak 35. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, koji je stupio na snagu 4. siječnja 2019.):
‘Tko doktora medicine, doktora dentalne medicine ili drugog zdravstvenog radnika koji zdravstvenu djelatnost obavlja kao javnu službu silom ili prijetnjom da će izravno uporabiti silu spriječi u obavljanju njegove zdravstvene djelatnosti, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.‘
Ta kazna u slučaju dovođenja u opasnost života ili tijela zdravstvenog radnika ili ako mu je nanesena tjelesna ozljeda ili ako je uporabljeno oružje ili opasno oruđe, može narasti i do pet godina.
Zaštita za cijelu djelatnost
Mnogi će reći da je ovo stanje bolje nego što je bio ranije. Međutim, izgleda da se još jednom dogodilo da se, pokušavajući učiniti dobro, učinilo nešto prilično problematično. Naime, jedno od temeljnih načela ukupnog prava je jednakost pred zakonom. Što imamo od tog načela ako su ovom novom promjenom obuhvaćeni samo liječnici koji rade kod države kao poslodavca, a ne i svi oni koji rade kod privatnih poslodavaca (a ima ih mnogo i taj broj stalno i raste). Dakle, u 21. stoljeću hrvatski zakonodavac propisao je da nasilnik koji uporabi silu ili prijetnju prema liječniku u državnoj bolnici time čini kazneno djelo, a ako to napravi u susjednoj zgradi ili u istoj, ali na katu koji u zakupu ima privatnik, kaznenog djela nema.
Ako ova država želi dokazati svoju privrženost Ustavu i pravu, MORA u najkraćem roku osigurati istu zaštitu neovisnu o kriteriju poslodavca, ovisnu samo o djelatnosti koju netko obavlja. Uz malo dobre volje to se može učiniti ODMAH. Željeli bismo da se to tako i dogodi, ali, nemojte zamjeriti, nekako sumnjamo. Zato predlažemo svima koji su povrijeđeni neka se oglase, neka sami ili udruženi iniciraju potrebne postupke i svima nama i time dokažu da je pravda možda spora, ali je dostižna.