U posljednja dva tjedna ‘pala‘ su dva odabira izvođača na velikim natječajima u postupku javne nabave. I to iz vrlo sličnih razloga – ponuđači su bili optuženi za inkriminirajuća djela u prijašnjim nadmetanjima, što našim državnim tvrtkama nije uopće sporno.
U prvom slučaju, na natječaju Hrvatskih cesta za gradnju pristupnih cesta Pelješkom mostu, Strabag je svojom žalbom ‘srušio‘ odabir grčkog J&P Avaxa. Strabagovu žalbu je Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave (DKOM) usvojila nakon što je austrijska tvrtka podastrla dokaze da je J&P Avax, zajedno s drugom kompanijom koja se nadmeće za posao u Hrvatskoj, grčkim Aktorom, bio u nedozvoljenom kartelu u Grčkoj te da su obje tvrtke bile u postupku grčkog AZTN-a, u razdoblju od 2005. do 2012. godine, za što su im izrečene i novčane kazne. DKOM je uvažio žalbu jer HC nije tražio pojašnjenje i utvrdio je li ponuditelj napravio profesionalni propust. Čak je i Strabaga, kako je pisao Večernji list, Antimonopolski ured kaznio za kartelski sporazum na izgradnji autoceste u 2005. u Slovačkoj.
U najnovijem slučaju naručitelj je bila HŽ Infrastruktura kojoj je trebalo čak godinu dana da odabere konzorcij za izradu studije za modernizaciju nizinske pruge Zagreb-Rijeka, na dionici Oštarije-Škrljevo. Podugovaratelj konzorcija je njemačka tvrtka DB Engineering&Consulting, čiji su bivši zaposlenici pravomoćno osuđeni 2015. u Frankfurtu, za korupciju u razdoblju od 2003 do 2008. godine. DKOM je uvažio žalbu drugog konzorcija koji nije odabran na natječaju, s obzirom da se radi o pravomoćnoj presudi za korupciju.
I dok se HC branio tezom da nije znao za kartel grčkog ponuditelja, HŽ je znao, ali je taj jedan ‘mali‘ detalj odlučio zanemariti. No nije sve crno-bijelo. U oba slučaja optužene kompanije platile su izdašne novčane kazne u matičnim zemljama i podrazumijeva se da su svoje ‘odslužile‘. Pravnim rječnikom to bi se reklo: poduzele su korektivne mjere sukladno počinjenom prekršaju. Provele su postupak samokorekcije, a zastara postupka nastupa nakon dvije godine, što je i jednoj i drugoj kompaniji isteklo. S obzirom na to da DKOM ne istražuje te postupke već samo gleda jesu li naručitelji zatražili od ponuditelja potrebnu dokumentaciju i pojašnjenja, obje kompanije još uvijek su ‘igri‘ za odabir.
U oba slučaja, odluka o izvođaču radova biti će i za HC i HŽ vrlo delikatno pitanje. Ne samo za njih nego i za hrvatsku Vladu, koja mora donijeti političku odluku za hrvatsku ekonomiju jer do sada takvih situacija nismo imali, a očito je da ih je sada sve više. U globalnom biznisu su takve stvari normalne, ali tko bi to politički potpisao? Na infrastrukturnim natječajima vodi se očito žestoka borba na međunarodnoj razini i svi su dobro ‘naoružani‘ argumentima, dokazima i žalbama. Da nema više igrača koji brane svoje interese, naši naručitelji ne bi ni znali da su ‘preveslani‘.
Državne tvrtke, osim što pate od nedostatka stručnog kadra u javnoj nabavi, nisu u stanju donijeti odluku o odabiru izvođača u nekoliko mjeseci pa čak ni u godinu dana. A kad ju i donesu, odaberu pogrešno - slučajno ili namjerno. U DKOM-u se svakako mogu očekivati nove žalbe, a u međuvremenu vrijeme ‘curi‘ i kasnimo sa projektima koje prati europska i svjetska javnost. Na koncu, plaćeni su europskim novcem.