U lepezi motivacijskih alata, povišica je najčešće spominjana. Ipak, je li realno očekivati da njeno (samostalno) djelovanje ima dugotrajan učinak?
Pitanje:
Početkom godine donesena je odluka od strane direktora i visokog menadžmenta o nekim povišicama za određene zaposlenike. Činilo mi se to kao dobar potez jer su ljudi već neko vrijeme bili nezadovoljni plaćom, tim više što se obim posla zadnje dvije godine povećao. Odluka je dočekana s odobravanjem i tokom proljeća se u firmi osjetio veći elan i motiviranost za rad. Međutim, kao da su se sada stvari vratile na staro: entuzijazam se pao, mnogi nisu skloni preuzeti odgovornost unatoč višim pozicijama, ljudi naprosto “ne grizu”. Pa se kao jedan od menadžera pitam (i Vas!) koji je uopće smisao povećanja plaća ako vrlo brzo stvari dođu na staro?
Odgovor:
Onaj osnovni, materijalni, smisao je dati ljudima mogućnost da povećaju ili održe standard življenja, zar ne? Kažem održe jer, vjerujem da ćete se složiti, troškovi života se sustavno povećavaju tijekom godine htjeli mi (ili oni koji o tome odlučuju) to priznati ili ne.
Onaj psihološki, motivacijski smisao povišice leži u tome da je netko (menadžment) prepoznao trud, angažman, uspješnost pojednica te ga zbog dobrih rezultata odlučio nagraditi. Kada dajemo “osobne” povišice (dakle, ne one po principu svima u tvrtki povećanje od npr. 5%) tada zapravo poručujemo osobi: “Vidim te, cijenim što radiš i ovo je moj način da izrazim zahvalnosti”. Na taj način postavljena, ovo može biti snažna, motivirajuća poruka. Odatle, po svoj prilici, i elan za kojeg spominjete da je bio vidljiv tijekom proljeća. Jer, što te učinili? Pohvalili ste zaposlenike, materijalno.
No i to, kao i većina stvari na ovom svijetu, dođe “na staro”, kao što kažete. I auto o kojem ste razmišljali, sanjali, odabrali mu dodatnu opremu i nestrpljivo čekali da stigne je prvog dana razlog da ranije ustanete i krenete na posao, pazite na svaku neravninu na cesti i zrnce prašine, a jednog dana (nakon mjesec, dva…šest?) postane stara vijest. I ne doživljavate više nikakvo uzbuđenje kada sjedate u njega.
Naprosto, s vremenom učinak blijedi, i to je prirodno. Što nikako ne znači a ljudima ne treba davati smislene povišice, no one su samo jedan od mogućih motivacijskih alata koje svaka tvrtka ima na dispoziciji. Tek adekvatna, pravovremena i pravedna upotreba veće količine motivacijih alata doprinosi dugoročnijem zadovoljstvu.
Neki od alata koje spominjem su: pitati zaposlenike za mišljenje, ideje. Otvoriti dijalog za inovacije i nagraditi dobra rješenja. Različite vrste beneficija (od sistematskih pregleda, preko parkirnih mjesta do bonusa za dobar rezultat). Omogućiti dodatne edukacije, coaching, usavršavanja te organizaciju team buildinga i/ili zajedničkih proslava. Pa i nova stolica ili mlađi kompjuter mogu biti vrlo značajni J
A kako navedeno ne bi bilo sve (pa tako ni dovoljno), brojna istraživanja dokazuju da je kod zadovoljstva radnim mjestom i motiviranosti za rad iznimno važna radna atmosfera u kojoj vladaju kolegijalni odnosi i kontruktivan dijalog, jasna je podjela odgovornosti i očekivanja nadređenih, pravila su smislena i transparentna. U takvoj atmosferi, ljudi su prepoznati, osjećaju se prihvaćeno i cijenjeno.
Tek prava kombinacija ove tri vrste faktora (ovog posljednjeg se dotiče većina mojih odgovora kroz rubriku Coach) stvara kvalitetan preduvjet za motiviranost zaposlenika.
Kao što je tvrtka svojevrsni živi organizam, i metode motiviranja su nešto što se može i treba razvijati i prolagođavati kako bi se motiviranost održala. I kada se njome sustavno bavimo, sustavno odgađamo povratak “na staro”.
Želite li (anonimno) postaviti pitanje na svoj poslovni izazov/dilemu/pitanje, pišite na adresu Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Ana-Marija Vidjak, edukator i coach www.sto-ako-ipak.hr