Može li Europska unija dovoljno brzo reagirati, ako u pitanjima vanjske politike i sigurnosti mora odlučivati jednoglasno? Predsjednik Europske komisije (EK) Jean Claude Juncker smatra da ne može i to je i naglasio iznoseći prošlog tjedna izvješće o stanju Unije. A u međuvremenu je Europska komisija iznijela i njegove konkretne prijedloge da u određenim pitanjima vanjske politike i sigurnosti iskoristi postojeće pravne mehanizme i umjesto jednoglasnog odlučivanja pribjegne odlučivanju kvalificiranom većinom.
>>>Juncker se ne želi miješati u sukob oko granice između Slovenije i Hrvatske
Objašnjavajući Junckerovu inicijativu, EK je navela i primjere problema s prihvaćenim sustavom odlučivanjima u ovim pitanjima. Među ostalim, EK je istaknula da EU 2017. godine po prvi put nije imala nikakvo stajalište pred Vijećem za ljudska prava UN-a koje je tad raspravljalo o stanju ljudskih prava u Kini. Također, spomenula je i nepravodobnu reakciju na odluku UN-ove arbitraže o Južnom kineskom moru, koju su pojedine članice kočile zbog stvari što nisu imale veze sa samim međunarodnim sporom. Kao primjer spore reakcije EK je istaknula i odugovlačenje sa sankcijama Venezueli iz 2017., kad su se članice sporile oko fizičkih i pravnih osoba koje će završiti pod embargom. Iznoseći argumente protiv jednoglasnog odlučivanja, EK je opisala i kako se taj sustav ponekad koristi za čisto politikantstvo. Naime, 2018. godine jedna članica je blokirala produljenje civilne misije u Sahelu, dok druga nije prestala se protiviti sličnoj misiji u Iraku.
Da izbjegne političko monetiziranje utjecaja kroz sustav jednoglasnog odlučivanja o pitanjima vanjske i sigurnosne politike, a koje očigledno može usporiti ili potpuno blokirati europsku zajedničku politiku onda kad je najpotrebnije, Juncker i EK su predložile da članice ispitaju postojeće europske pravne mehanizme i počnu u Europskom vijeću o određenim zajedničkim pitanjima odlučivati kvalificiranom većinom. Riječ je, precizno, o stajalištima EU u pitanjima ljudskih prava pred međunarodnim forumima, odlukama o sankcijama i odlukama o civilnim misijama u kriznim područjima.
To bi, smatra Komisija, donijelo vjerodostojnost Uniji u međunarodnoj politici i pred međunarodnim organizacijama, omogućilo joj da u potpunosti iskoristi svoj politički utjecaj brzo i efikasno te povećalo otpornost Unije jer bi zaštitilo pojedine članice od izoliranog pritiska trećih strana.
>>>Vedran Obućina: Svijet se okreće multipolarnoj slici u kojoj SAD više nije jedina sila
Kad određenu odluku predlaže EK ili Visoki predstavnik EU za vanjske poslove i sigurnosna pitanja, kvalificirana većina u Europskom vijeću znači glasove 55 posto članica (odnosno 16 od sadašnjih 28), a pritom zbrojena populacija tih mora prijeći barem 65 posto cjelokupnog stanovništva Unije. Ako prijedlog nije stigao od te dvije institucije, već od neke treće, smatra se da kvalificiranu većinu čine glasovi 72 posto članica koje zajedno imaju više od 65 posto cjelokupnog stanovništva.
Pratite nas na društvenim mrežama [mks_social icon="facebook" size="48" style="square" url="https://www.facebook.com/lider10media/" target="_blank"][mks_social icon="linkedin" size="48" style="square" url="https://www.linkedin.com/company/lider-press-dd/" target="_blank"][mks_social icon="twitter" size="48" style="square" url="https://twitter.com/lider_press" target="_blank"][mks_social icon="instagram" size="48" style="square" url="https://www.instagram.com/lider.media/" target="_blank"]