Kanadska tvrtka Magna, jedan od najvećih svjetskih dobavljača za automobilsku industriju, po našem dijelu svijeta upravo traži idealnu lokaciju za svoj 322. proizvodni pogon, lakirnicu u koju bi se dovozile karoserije iz Graza. Blizina Graza stoga je najvažniji kriterij u izboru nove lokacije pa su se Kanađani ponajprije usredotočili na Sloveniju, ali u igri su još, kako ih je redom pobrojio Günther Apfalter, direktor austrijskoga Magna Steyra, i lokacije u Slovačkoj, Mađarskoj i Hrvatskoj.
Točno tim redoslijedom spomenute su zemlje rangirane na ljestvici netom objavljenoga ‘Godišnjaka svjetske konkurentnosti 2017.‘, koji svake godine objavljuje Institut za razvoj poslovnog upravljanja (IMD) iz Lausanne i koji je relevantan svjetski pokazatelj konkurentnosti pojedine ekonomije. Od ukupno 63 vodeće svjetske ekonomije Slovenija je na 43. mjestu, Slovačka na 51., Mađarska na 52., a Hrvatska na 59. mjestu.
Jedno mjesto niže nego lani
Na lanjskoj ljestvici Hrvatska je bila 58. od 61 promatrane ekonomije. Ove smo godine preskočili Brazil, ali IMD je prvi put rangirao dvije nove zemlje, Saudijsku Arabiju i Cipar, koje su odmah zauzele 36. i 37. mjesto pa je Hrvatska, umjesto da napreduje za dva mjesta, spuštena za jedno mjesto na ljestvici. Slaba je pritom utjeha da su ove godine od nje manje konkurentni još Ukrajina, Mongolija i Venezuela, koje su se na začelju ljestvice našle zbog političke i gospodarske nestabilnosti, jer se prema konkurentnosti prije svega trebamo uspoređivati sa zemljama Europske unije, a među njima je Hrvatska na posljednjemu mjestu.
– Ulaskom u EU Hrvatska je dobila priliku priključiti se državama i društvima s kojima se je desetljećima uspoređivala i čiji smo životni standard priželjkivali. Nažalost, ulazak u Uniju dočekala je nespremna, zbog čega potencijal nije uspjela pretvoriti u realizaciju. Stoga i danas gledamo kako brojni mladi stručnjaci napuštaju zemlju, propuštamo prilike za ostvarivanje aspiracija i istodobno trošimo resurse na pogreške prošlosti. I ova analiza pokazuje naše slabosti na svim područjima, pa čak i u onima, poput telekomunikacija i ICT sektora, na kojima smo prije desetak godina bili među naprednijima – komentira Ivica Mudrinić, predsjednik Nacionalnog vijeća za konkurentnost (NVK), koje je IMD-ov hrvatski partner.
Prije desetak godina, između 2006. i 2009., naime, Hrvatska je na IMD-ovoj ljestvici zauzimala 48. mjesto, a nakon toga je počela padati. Pad je zaustavljen prije tri godine na 59. mjestu, nakon čega smo dvije godine zaredom bili 58., a sad smo opet dospjeli na 59. poziciju. U posljednjih desetak godina slične su pomake bilježile i druge nove članice EU, zemlje s kojima se uspoređujemo. U odnosu na prošlu godinu od osam članica EU iz srednje i istočne Europe svoju je poziciju neznatno poboljšala samo Bugarska, Slovenija je ostala na istome mjestu, a znatno su pale Slovačka (za 11 mjesta), Mađarska za šest te Poljska za pet mjesta. Unatoč tome sve su te zemlje rangirane znatno bolje od Hrvatske. Stoga u NVK-u zaključuju da ‘to pokazuje da Hrvatska ne provodi reforme dovoljno brzo i učinkovito, a ostale su zemlje u tome mnogo uspješnije, stoga je vidljiv naš zaostatak za ostalim novim članicama Europske unije‘.
Prvi put ove godine IMD je objavio i zasebno rangiranje digitalne konkurentnosti zemalja koje se temelji na analizi triju čimbenika – znanja, tehnologije i spremnosti za budućnost. Hrvatska se prema digitalnoj konkurentnosti našla na 48. mjestu.
Na vrhu Hong Kong i Švicarska
IMD-ova ljestvica konkurentnosti kroji se na temelju 346 kriterija, od kojih se dvije trećine odnose na statističke indikatore, a preostala trećina oslanja se na istraživanje mišljenja lokalnih gospodarstvenika. U Hrvatskoj je istraživanje provedeno u veljači i ožujku ove godine. Moramo priznati da smo ostali pomalo iznenađeni rezultatom tog istraživanja jer su kao najpovoljnije pokazatelje hrvatske konkurentnosti domaći gospodarstvenici izdvojili kvalificiranu radnu snagu (što je u potpunoj suprotnosti s vapajima s terena da se ne mogu pronaći kvalificirani radnici!), pouzdanu infrastrukturu, visoku razinu obrazovanja te troškovnu konkurentnost (što nam je također iznenađenje).
Naprotiv, iznenađenja nema u najslabije ocijenjenim indikatorima: sposobnost vlade, politička stabilnost i predvidljivost, učinkovitost pravnog okružja te konkurentan porezni sustav. IMD-ov ‘Godišnjak svjetske konkurentnosti‘ važan je pokazatelj koliko pojedine države dobro upravljaju svim svojim resursima i kompetencijama kako bi olakšale dugoročno stvaranje vrijednosti. Njegova metodologija temelji se na analizi četiriju glavnih faktora konkurentnosti (gospodarski rezultati, efikasnost javnog sektora, efikasnost poslovnog sektora i infrastruktura), a unutar svakog od njih pet je indeksa. Kad se sve to zbroji, ispadne da su Hong Kong i Švicarska najkonkurentnije ekonomije svijeta. Na vrhu ljestvice obično nema mnogo promjena: Hong Kong i Švicarska drugu su godinu zaredom prvi i drugi, jedino je u ovoj godini Singapur preskočio SAD na trećemu mjestu. Od članica EU najkonkurentija je Nizozemska, na petome mjestu, a slijedi je Irska na šestome mjestu. Obje su zemlje ove godine napravile pomak: Nizozemska za čak tri mjesta, a Irska za jedno. No najviše je prema vrhu u ovoj godini skočio Kazahstan, koji se pomaknuo s lanjskoga 47. mjesta na 32., a za sedam je mjesta, na 18. poziciju, napredovala i Kina, koja je taj skok ostvarila zahvaljujući međunarodnoj trgovini.
Hrvatska snaga i slabosti
Međunarodna je trgovina jedna od svijetlih točaka i hrvatskoga gospodarstva jer je to indeks u kojem Hrvatska u ovoj godini bilježi jedan od najvećih pomaka (s 24. na 18. poziciju od 63 zemlje). Druga su nam svijetla točka strane investicije, gdje smo se s 52. mjesta popeli na 45. Indeks domaće ekonomije poboljšan nam je za pet mjesta, indeks javnih financija za četiri, a indeks zaposlenosti za dva mjesta (vidi tablicu ‘Faktori hrvatske konkurentnosti‘).
Našu ukupnu konkurentnost još poboljšavaju veliki prihodi od turizma i izvoza, niski indeks troškova života, niske cijene najma uredskog prostora, raspoloživ prihod javnog sektora, niske carinske zapreke, nizak porez na dobit, stabilnost tečaja, male otpremnine, relativno niske plaće u poslovnom sektoru (osobito menadžerske), relativno mnogo radnih sati, visok udjel žena u zaposlenosti, ulaganja u telekomunikacije, razina obrazovnih i zdravstvenih standarda, udio obnovljivih izvora energije te niski troškovi mobilnih telekomunikacija. I to bi uglavnom bilo to kad je u pitanju napredak.
Izazovi u 2017.
• Potaknuti rast BDP-a, osobito na temelju izravnih stranih ulaganja i ulagačkih inicijativa. • Stvoriti jednostavan i transparentan regulatorni okvir primjenom administrativne giljotine; brzopoteznim reformama povećati učinkovitost javne administracije. • Smanjiti porezno opterećenje za poslovanje, osobito parafiskalne namete i skrivene troškove, kako bi se stvorilo poticajnije poslovno okružje. • Reformirati obrazovni sustav; usredotočiti se na nove vještine i kompetencije u skladu s budućim potrebama tržišta rada. • Provesti ciljane mjere za povećavanje zaposlenosti i zadržavanja mlade i obrazovane radne snage u Hrvatskoj
Slabosti je pak previše da bi se nabrajale na razini indikatora, ali kad se zbroje, dolazimo do toga da imamo lošu poslovnu okolinu, slabu otpornost na krizu, nisku zaposlenost, nezaposlenost mladih, starenje stanovništva, nedovoljnu diverzifikaciju gospodarstva, državno vlasništvo u tvrtkama, neprilagodljivu vladinu politiku, loš pravni i regulativni okvir, visoku cijenu kapitala, prevelike poreze i doprinose, slabo razvijeno poduzetništvo, loše poslovno upravljanje i malu društvenu odgovornost, ne ulažemo u razvoj i primjenu novih tehnologija, inovativnost nam je niska, nema transfera znanja… Sve to, dakako, znamo i sami, ali tek kad nas se prema tim pokazateljima rangira na svjetskoj ljestvici konkurentnosti, vidimo gdje smo i što bismo trebali činiti.
Kritična i prijelomna godina
Slijedom nabrojenih slabosti hrvatske ekonomije Nacionalno vijeće za konkurentnost sastavilo je popis ključnih izazova za ovu godinu na kojemu je na prvome mjestu poticanje rasta BDP-a, osobito izravnim stranim investicijama. Nadalje se spominju administrativna giljotina i potreba stvaranja jednostavna regulatornog okvira, smanjivanje poreznih i neporeznih tereta poslovanju, reforma obrazovnog sustava te provedba mjera za povećavanje zaposlenosti i zadržavanje mlade i obrazovane radne snage u zemlji.
>>> O razvoju telekomunikacijske infrastrukture i poticanju konkurentnosti odlučuje Vlada
– Ova je godina kritična i prijelomna. Napokon trebamo započeti ozbiljne i temeljite reforme i promjene koje bi omogućile zaokret koji odavno priželjkujemo. Analiza konkurentnosti još jedanput pokazuje da moramo unaprijediti javnu politiku i transformirati javni sektor, konsenzusom definirati nacionalnu viziju i temeljne afirmativne vrednote hrvatskog društva – ističe Ivica Mudrinić.
Ključna je zapreka tomu, međutim, nestabilna politička situacija, faktor koji itekako utječe na to što je Hrvatska i ove godine na začelju ljestvice svjetske konkurentnosti. Plenkovićeva je vlada nedavno prihvatila Nacionalni program reformi 2017., ali u ovom je trenutku veliko pitanje hoće li ga ta vlada uopće biti u prilici realizirati. To vjerojatno zanima i kanadsku Magnu koja, da i želi ovaj čas preskočiti tri konkurentnije zemlje od naše i sagraditi tvornicu za četiristo radnika u Hrvatskoj, nema komu doći na razgovor jer – nemamo ministra zaštite okoliša.