Knighthead Capital Management (KCM) društvo je za upravljanje hedge fondovima specijalizirano za ulaganje u vrijednosne papire kompanija ili država koje su ušle u velike financijske probleme i čiji vlasnici obveznica (zbog straha od bankrota izdavatelja) te iste obveznice prodaju uz znatan diskont u odnosu na njihovu nominalnu vrijednost (70-90 posto). Za hedge fondove kao kupce predmetnih obveznica često se vezuje atribut ‘lešinarski‘ jer se agresivno koriste svim raspoloživim ekonomskim i pravnim mehanizmima kako bi naplatili svoja potraživanja i na taj način ostvarivi adekvatni prinos. Jednako će vjerojatno pokušati i u slučaju Agrokora. Međutim, postoji ozbiljna dihotomija između percepcije javnosti i inherentnih činjenica vezanih uz poslovanje tih fondova.
>>> Neisplaćene mjenice Konzuma ‘otjerale’ AWT u predstečaj
Prinos nije adekvatan riziku
U hrvatskim poslovnim i medijskim krugovima moglo se čuti kako će ‘bez rizika‘ na Agrokoru zaraditi velik novac. Postavlja se pitanje zbog čega su onda vlasnici obveznica ulaganje koje je ‘bez rizika‘ bili spremni prodati uz 70 posto diskonta. U nastavku je nekoliko bitnih detalja koji pomažu u razumijevanju cjelovitije slike stvarne pozicije ulagača u hedge fondove, njihovih dosadašnjih rezultata i perspektive u kontekstu Agrokora. Od ranih 1990-ih, kada je 600-tinjak fondova upravljalo s 40-ak milijardi dolara, do 2015., kada ih je bilo gotovo 10.000 i upravljali su s gotovo tri bilijuna dolara, prosječni godišnji prinos iznosio je oko 10 posto. S obzirom na ultra riskantnu strategiju ulaganja (ulažu u ono iz čega ‘normalni‘ ulagači žele izaći), investitori u te fondove dobili su isti prinos kao i oni koji su ulagali u neusporedivo manje rizične instrumente, poput običnih globalnih dioničkih indeksa. Uzimajući u obzir dodatni rizik u hedge fondovima, njihovi investitori nisu bili kompenzirani adekvatnim dodatnim prinosom.
>>> Wagner: Agrokor je fantastična kompanija koja treba zadržati ključne sastavnice
Nema ništa lešinarskog u hedge fondovima, nego je riječ o legalnom načinu da se pokuša zaraditi na vrlo rizičnim ulaganjima, za koja ostvaruju prinose u rangu ulaganja sa znatno manjim rizikom.
U posljednjih 10 godina prinos hedge fondova bio je samo 3,5 posto na godinu, što sugerira da su investitori dobivali istovjetni prinos kao da su ulagali u državne obveznice najrazvijenijih država s najmanjim kreditnim rizikom. Jedan od glavnih razloga tako nesrazmjerno niskog prinosa u odnosu na rizik u hedge fondovima jest posljedica velikog rasta njihove imovine nakon 2008., do kada su ostvarivali znatno bolje rezultate i tako privukli dodatne investitore. Trenutačni je problem hedge fondova jednostavan – imaju previše imovine koja se natječe za ograničenu količinu atraktivnih ulagačkih prilika. Naime, svi bi htjeli zaraditi novac, što dovodi do gotovo potpune eliminacije svih tržišnih anomalija i reduciranja prinosa.
Tko je tu stvarni ‘lešinar‘
Ulagači u hedge fondove svuda su oko nas i iznenadili biste se tko su stvarni lešinari u ovoj priči. To su mirovinski fondovi, osiguravajuća društva, druge vrste investicijskih fondova, zaklade (uključujući i one humanitarne), bogatiji pojedinci koji nerijetko sjede u različitim odborima humanitarnih organizacija ili su njihovi promotori i sl. Dakle, ulagači su isti oni koji u pravilu ulažu i u ‘normalne‘ stvari koje nisu okarakterizirane kao ‘lešinarske‘. Istodobno, ti isti ulagači dio svog portfelja izravno ili neizravno imaju u instrumentima poput Agrokorovih obveznica, čime diverzificiraju svoj portfelj. Dakle, govorimo o istim skupinama investitora koji svoju imovinu raspoređuju u različite imovinske klase. Imovina pod upravljanjem KCM-a 2016. iznosila je 3,5 milijardi dolara, a 2013. šest milijardi. To je dominatno posljedica povlačenja investitora iz fondova kojima KCM upravlja zbog neadekvatnih prinosa! Tom trendu izložena je većina hedge fondova. Dakle, zbog izostanka primjerenih rezultata koji bi bili u skladu s rizikom, ulagači se povlače. Jednako kao što su učinili ulagatelji u obveznice Agrokora kad su ih prodali hedge fondu!
>>> Menadžer hedge fonda Douglass: Uber je Ponzijeva shema
Legalni pokušaj zarade
Pravi su lešinari mirovinski fondovi, osiguravajuća društva, drugi investicijski fondovi, zaklade (uključujući i humanitarne), bogati pojedinci koji nerijetko sjede u različitim odborima humanitarnih organizacija...
Iz ovoga zaključujemo da nema ništa lešinarskog u hedge fondovima, nego je riječ o legalnom načinu da se pokuša zaraditi na veoma rizičnim ulaganjima koja su dostupna svim drugim ulagačima (dakle, hedge fondovi nemaju povlašten ulagački status u smislu dostupnosti investicijskih prilika). Nadalje, ako mislite da će ‘bez rizika‘ zaraditi velik novac na Agrokoru, ponudite im otkup obveznica – svatko od nas može riskirati, ali mnogi na to jednostavno nisu spremni! U biznisu nema besplatnih ručkova, baš kaš što nema dugoročno održivih velikih prinosa bez velikih rizika. Upravo to potvrđuju empirijski podaci o rezultatima poslovanja hedge fondova!