Službeno putovanje iz Hrvatske u drugu stranu državu ili više njih gotovo bez iznimke podrazumijeva da je dio vremena proveden na putu do hrvatske granice i od nje, a dio vremena u inozemstvu, pa se ovisno o ukupnom trajanju putovanja određuje koliko se inozemnih odnosno tuzemnih dnevnica može neoporezivo isplatiti radniku
Pod inozemnim službenim putovanjem za porezne se svrhe podrazumijeva: 1) putovanje iz Hrvatske u drugu državu, 2) iz jedne strane države u drugu i 3) iz jednog mjesta u drugo u stranoj državi. Od 2018., prema izmijenjenom Pravilniku o porezu na dohodak, uvedena su pravila za određivanja broja tuzemnih i inozemnih dnevnica za službena putovanja iz Hrvatske u drugu državu.
Naime, službeno putovanje iz Hrvatske u drugu stranu državu ili više njih gotovo bez iznimke podrazumijeva da je dio vremena proveden na putu do hrvatske granice i od nje, a dio vremena u inozemstvu, pa se ovisno o ukupnom trajanju putovanja određuje koliko se inozemnih odnosno tuzemnih dnevnica može neoporezivo isplatiti radniku ili drugoj osobi kojoj je prema poreznim pravilima dopušteno isplaćivati neoporezive dnevnice.
Visina dnevnica
Za određivanje broja dnevnica važno je izračunati trajanje putovanja. Za svaka 24 sata provedena na službenom putovanju može se isplatiti jedna dnevnica, za ostatak vremena dulji od dvanaest sati također jedna dnevnica, a za ostatak vremena dulji od osam sati pola dnevnice.
I za jednodnevna putovanja koja traju više od dvanaest sati može se isplatiti jedna dnevnica, a za ona koja traju dulje od osam sati pola dnevnice. Ta se vremenska pravila jednako primjenjuju pri određivanju broja tuzemnih i inozemnih neoporezivih dnevnica, no visina tuzemne i visina inozemnih dnevnica znatno se razlikuju.
Puna tuzemna dnevnica iznosi 170 kuna, a inozemne dnevnice određene su posebnom Odlukom o visini dnevnica za službena putovanja u inozemstvu, i to u pojedinačnim iznosima za 98 država, u eurima ili američkim dolarima, u rasponu od 30 do 80 eura odnosno od 35 do 95 dolara. Za države koje nisu na popisu primjenjuje se dnevnica od 35 dolara. Stoga ni isplatitelju ni osobi upućenoj na službeni put nije nevažno koliko se od ukupnog broja dnevnica na koje ima pravo isplaćuju kao tuzemne, a koliko kao inozemne za pojedinu državu.
Tuzemno vs. inozemno
Pravila po kojima se to određuje propisana su čl. 7. st. 20. Pravilnika o porezu na dohodak. Službeno putovanje promatra se kao jedna cjelina pa se na temelju ukupno provedenih sati na služenom putovanju, od polaska do povratka, utvrđuje broj dnevnica.
Nakon toga se određuje koliko je od toga inozemnih i za koju državu, a ostatak do ukupnog broja dnevnica isplaćuje se kao tuzemna dnevnica. Za pravilno određivanje sati provedenih u inozemstvu nužno je raspolagati podatkom o točnom vremenu prelaska granice za putovanja kopnenim prijevozom (vlak, autobus, automobil) u odlasku i na povratku. Za putovanja zrakoplovom sati provedeni u inozemstvu računaju se dva sata prije termina predviđenoga polijetanja aviona iz zadnje zračne luke u Hrvatskoj do slijetanja aviona u prvu zračnu luku u Hrvatskoj.
Za putovanje brodom inozemni sati određuju se od vremena napuštanja zadnje luke u Hrvatskoj prema previđenome plovidbenom redu do povratka u prvu luku u Hrvatskoj. Inozemne dnevnice određuju se za državu koja je cilj putovanja iako se do te države prolazi kroz teritorij drugih država. Samo ako se u državi kroz koju je proputovala osoba zadržala dulje od dvanaest sati, određuje se dnevnica za tu državu.
Pretpostavimo da je na službenom putu iz Hrvatske u Njemačku od polaska do povratka osoba na putovanju provela ukupno 62 sata, od čega pet sati u Hrvatskoj, tri sata na proputovanju kroz Sloveniju, osam sati na proputovanju kroz Austriju i ostatak od 46 sati u Njemačkoj. Za ukupno putovanje koje je trajalo 62 sata toj se osobi mogu isplatiti tri dnevnice (24 + 24 + 14).
Sljedeći je korak odrediti koliko je od te tri dnevnice inozemno i ima li pravo i na tuzemnu dnevnicu. U inozemstvu je provedeno 57 sati (62 – 5) i na temelju tih 57 sati proizlazi pravo na 2,5 inozemnih dnevnica (24 + 24 + 9). Budući da ni u jednoj državi proputovanja nije bilo zadržavanja duljeg od dvanaest sati, 2,5 inozemnih dnevnica određuje se za Njemačku. Ostatak do tri dnevnice, koliko je dnevnica za ukupno putovanje, isplaćuje se kao tuzemna dnevnica, u ovom primjeru pola tuzemne dnevnice. Za to putovanje, dakle, isplatit će se 2,5 dnevnica za Njemačku i 0,5 dnevnica za Hrvatsku iako je osoba u Hrvatskoj provela manje od osam sati.
Manje zbog prehrane
Jednako se pravilo primjenjuje za jednodnevna putovanja. Ako pretpostavimo da je osoba upućena u Italiju i put je trajao trinaest sati, od čega šest sati u Hrvatskoj i sedam sati u inozemstvu, prema ukupnom trajanju putovanja ispunjeni su uvjeti za jednu dnevnicu. Budući da nema vremenskih uvjeta ni za polovinu inozemne dnevnice, isplaćuje se jedna tuzemna dnevnica.
Ako je na službenom putovanju bila osigurana prehrana na teret poslodavca, bilo da je plaćena u cijeni punog pansiona ili polupansiona, u cijeni kotizacije za stručni skup ili kao trošak reprezentacije koju snosi poslodavac, za te se dane dnevnica umanjuje za 60 ili 30 posto, ovisno o tome jesu li na teret poslodavca bili osigurani ručak i večera ili samo ručak ili večera. Ako je osobi upućenoj na službeni put netko treći osigurao prehranu, a ne poslodavac koji je osobu uputio na službeno putovanje, dopušteno je isplatiti puni iznos neoporezive dnevnice.