Poduzetnik sam već dva desetljeća i to na zahtjevnom tržištu komunikacijskih usluga. Svi koji su u tom biznisu znaju zašto ‘zahtjevnom‘, a za one koji nisu želim istaknuti samo dvije stvari. Mnogi i danas ne razumiju ili podcjenjuju naše usluge (a zamislite kako je bilo prije 20 godina kad smo pokretali biznis). Osim toga, kad treba uštedjeti i rezati proračune (kao od 2008. do 2012.), mnogi će bez mnogo razmišljanja smanjiti troškove marketinga i PR-a, iako je to u pravilu pogrešan potez.
Nema napretka s crnim mislima
Vjerujem da će se mnogi s grčem u želucu prisjetiti te 2008. godine i početka ekonomske krize i kako smo se zajedno s ostatkom svijeta godinama ‘čupali‘ iz teške situacije, sve do 2015. BDP nam je tada porastao za (skromnih) 0,5 posto. Spominjala se magična granica od tri posto rasta BDP-a, kada bismo mogli odahnuti i reći – to je to, kriza ‘no more‘.
Moja prognoza je da imamo razloga za optimizam, bez obzira hoćemo li napokon dosegnuti tih tri posto rasta. Inače, često nailazim na čuđenje mom optimizmu koji – znam – nije uvijek opravdan, ali da nije bilo takvog pristupa, danas ne bih imao uspješnu tvrtku i ne bih širio poslovanje. Uvjeren sam da nema napretka ako ćemo se zaviti u crne misli i jal. Evo i jedna ilustracija konflikta negativnog i pozitivnog stajališta. Prošle sam godine zajedno s partnerima osnovao agenciju specijaliziranu za digitalni marketing. I onda ove godine čujem komentare – osnovao si tvrtku za marketing prošle godine, a ulaganje u marketing ove je godine palo! To je rezultat površnog gledanja na situaciju i negativnog pristupa. Ako pogledamo ispod površine, znat ćemo da je ulaganje u marketing raslo posljednje četiri godine, da je ove godine doista malo palo (oko 1,5 posto prema nekim procjenama), ali i da je taj neznatan pad posljedica krize u Agrokoru. I da, segment digitalnog marketinga rastao je gotovo 15 posto u odnosu na 2017. A mi smo osnovali agenciju specijaliziranu za digitalni marketing. To je pozitivan pristup.
Ali, ostavimo na trenutak optimizam po strani. Na razini ukupne ekonomije složio bih se s razmišljanjima mnogih da nam iduća godina donosi i neke
Znam da moj optimizam nije uvijek opravdan, ali da nije bilo takvog pristupa, danas ne bih imao uspješnu tvrtku i ne bih širio poslovanje - tvrdi Petrović.
nove izazove, pa i razloge za zabrinutost. Jedan od glavnih je kriza na tržištu rada. Mnogi poslodavci ne mogu doći do kvalitetnog i kvalificiranog zaposlenika, a zadržati takvog još je veći problem. Rješavanje tog problema ipak nadilazi odgovornost poslodavaca, u vezi s tim potreban je konsenzus politike, poslodavaca i cijelog tržišta. Svakodnevno svjedočimo iseljavanju. Stoga ne treba čuditi da su poslodavci suočeni s nužnosti uvoza radne snage iz inozemstva, kao i intenzivnim razmišljanjem kako hrvatskog radnika zadržati u hrvatskim kompanijama.
U zadnje se vrijeme stvorio i velik medijski pritisak, pa tako čitamo o prvim reakcijama hrvatskih tvrtki i poslodavaca koji povećavaju plaće, jamče bolje uvjete rada, daju bonuse i slične pogodnosti. Kao poslodavac uvijek sam najviše držao do ljudskoga kapitala i drago mi vidjeti kako se svijest o tome mijenja nabolje. No za veće pomake poslodavci će sigurno trebati razumijevanje i podršku države, konkretnim i opipljivim mjerama. Ovo što je dosad napravljeno nije dovoljno: trčimo, ali nedovoljno brzo i zato kao država i društvo kaskamo za svima ostalima.
Prekvalifikacije za digitalizaciju
Konkretni potezi nužni su i u digitalizaciji, ali ne samo poslovanja. To se naravno odnosi i na državnu administraciju. Koliko smo samo puta mogli čuti ili pročitati kako su poduzetnici suočeni s kompleksnom administracijom odustajali od ulaganja, otvaranja tvrtki i slično. Pozitivni su pomaci vidljivi, a upravo ovih dana čitam da će od travnja 2019. biti dostupan Start, novi sustav za pokretanje poslovanja koji će omogućiti pokretanje tvrtke unutar
Profesionalni uspjeh jedan je od prioriteta generacije Z, čiji pripadnici žele siguran i stabilan posao. zato ih privlače ICT i zdravstvo - zaključuje Petrović.
48 sati uz ispunjavanje samo jednog digitalnog obrasca. Iz današnje perspektive zvuči revolucionarno! Što se tiče digitalne konkurentnosti, Hrvatska se ove godine smjestila na 44. mjesto od ukupno 63 predvodničke ekonomije svijeta. I prema istraživanju Europske komisije Hrvatska je među zemljama koje najviše kaskaju u digitalizaciji.
No Hrvatska ima potencijala preokrenuti situaciju i ubrzano se razvijati u digitalizaciji, to mora biti jedan od imperativa razvojne strategije. Jedna konzultantska kuća objavila je nedavno studiju o razvoju digitalne ekonomije u Hrvatskoj i zaključila da digitalizacija može biti važan pokretač ekonomskog rasta. U njoj su procijenili da automatizacijski potencijal Hrvatske može do 2030. ‘proizvesti‘ 800 tisuća novih radnih mjesta. Međutim, da bi se to stvarno i dogodilo potrebno je poduzimati konkretne poteze, primjerice poticati prekvalifikacije na nova zanimanja koja su omogućena digitalizacijom.
Dualno obrazovanje dobar je put
Ne smijemo zaboraviti da nam na tržište rada dolazi i takozvana ‘generacija Z‘, kojoj je digitalno okružje predstavljalo svakodnevicu tijekom odrastanja. To je generacija kojoj je profesionalni uspjeh jedan od prioriteta. Za razliku od milenijaca (kojima je česta promjena posla bila privlačna) oni žele siguran i stabilan posao, zato ih najviše privlače ICT i zdravstveni sektor. Isto vrijedi i za tržište komunikacija. Pojavio se čitav niz novih zanimanja koja traže specifične digitalne ekspertize i jednostavno morate biti spremni odgovoriti na potrebe tržišta, ali i nametati trendove. Već sam nebrojeno puta rekao, agencije koje posluju na komunikacijskom tržištu i koje se nadaju budućnosti moraju proći digitalnu transformaciju. Vratimo se na generaciju Z. Mi za te mlade ljude i njihov pristup poslu moramo imati adekvatno tržište rada. Važno je da se proces obrazovanja i pripreme za tržište rada odvija i unutar radnog okružja. Uvjeren sam da je model dualnog obrazovanja dobar put i upravo stoga ovaj model u prilagođenom obliku provodimo i na Edward Bernays Visokoj školi za komunikacijski i turistički menadžment. Kao osnivač i vlasnik Bernaysa mogu reći da su upravo to kao ključnu vrijednost prepoznali i studenti i tržište rada.
Mislim da se iz ovoga može zaključiti da moj optimizam nema veze s ‘glavom u oblacima‘ nego s radom koji daje rezultate. Tako se odgovara na izazove, tako se rješavaju problemi i očekujem da će se u 2019. upravo takvog pristupa moći vidjeti više na nacionalnoj razini.