Braća Senaratne nisu u Hrvatsku došla trbuhom za kruhom. Jedan je radio u Microsoftu, drugi u telekomunikacijskoj tvrtki, a onda su odlučili sve to ostaviti i negdje otvoriti restoran. I odabrali Zagreb. Osim već poznatog restorana Curry Bowl u Tkalčićevoj otvorili su i hostel te distribuiraju pivo Lion.
Prije tri godine Zagreb je postao bogatiji za kulinarske doživljaje sa Šri Lanke zahvaljujući braći Clementu i Brianu Senaratne. Taj zanimljivi dvojac iza sebe krije još zanimljiviju priču. Naime, prije nego što su se smjestili u Zagrebu, Brian je radio za Microsoft, bio je menadžer, putovao je svijetom, radio i uživao. Osim toga, malo prije dolaska u Zagreb bio je proglašen menadžerom godine na Šri Lanki. U isto vrijeme brat Clement radio je za veliku telekomunikacijsku tvrtku te je također uživao dobar status u rodnoj zemlji. Ipak, u njima se nešto prelomilo i tijekom turističke turneje po europskim gradovima, točnije u Amsterdamu, sinula im je, rekli bi neki, suluda ideja. Odlučili su napustiti svoje sigurne i dobro plaćene poslove te otvoriti restoran u Zagrebu. A zašto su baš odabrali Zagreb od svih metropola Europe?
– Od svih svjetskih gradova u kojima smo bili Zagreb nam se činio kao grad koji raste i koji privlači sve više turista, a u to vrijeme nedostajalo mu je kulinarske različitosti – započinje priču Brian.
Vrlo brzo su odlučili da će Zagrepčanima ponuditi malo začinjene, ali ukusne hrane sa Šri Lanke, te su u kratkom roku otvorili restoran Curry Bowl u Tkalčićevoj ulici, godinu poslije i hostel, a postali su i uvoznici najpopularnijeg šrilankanskog piva Lion.
Tri ključna elementa
– Naša je filozofija bila pokriti tri ključna elementa za život. To su hrana, spavanje i piće – objašnjava Clement. Danas, tri godine nakon otvaranja restorana, posao se stabilizirao i braća su počela razmišljati o širenju. Iako su se već proširili, ali samo tijekom ljetne sezone, restoran Curry Bowl otvoren je i na Obonjanu.
– Prošla 2018. poslužila nam je za konsolidaciju poslovanja, godinu prije bilo je dosta odlazaka i imali smo problema s radnicima, ali sada smo skupili pravi tim koji je spreman na sve izazove – ispričao je Brian.
Problemi s radnicima o kojima govore najviše se odnose na kuhare, koje nisu mogli uvesti sa Šri Lanke zbog kvota koje je država odredila za strane radnike. Kada se to promijenilo, odmah su došla dva kuhara s velikim iskustvom.
– Sada smo zahvaljujući našim kuharima unaprijedili postojeća jela, a uskoro ćemo proširiti meni – ističe Clement.
Osim što su uvezli kuhare sa Šri Lanke, poslali su i jednog iz Hrvatske u Šri Lanku na obuku.
– Počeo je kao perač posuđa, ali je pokazao interes za kuhanje. Prvo smo mu platili kuharski tečaj u Zagrebu, a zatim smo ga poslali na Šri Lanku kako bi proširio svoje znanje. Iako nas je to stajalo, vjerujemo da u ljude treba investirati jer se to uvijek vrati – ističe Clement. Već im se polako vraća sve što su do sada napravili u Zagrebu, pa je tako njihov restoran na TripAdvisoru među najboljih pet u Zagrebu. Sada, nakon konsolidacije poslovanja, fokus polako prebacuju na širenje restoranskog biznisa, a u potrazi su i za većim prostorom u koji bi smjestili hostel.
– Trenutačno radimo na tome da otvorimo još dva restorana. Jedan u Budimpešti, a drugi u Beču. Oba su grada relativno blizu Zagreba, što nam odgovara, i sada tražimo prostore i partnere koji bi ušli s nama u taj proces. Već smo dio posla obavili i oba bi restorana mogla proraditi do kraja godine, ako ne i prije – napominje Clement.
Za uspjehom restorana ne zaostaje ni hostel koji, kažu, i nakon adventa radi jako dobro.
– Iako je u posljednje vrijeme u Zagrebu otvoreno mnogo hostela i privatnog smještaja, mi to ne osjetimo. Hostel nam ima 65 kreveta, ali nam treba prostor u koji bismo mogli smjestiti između 150 i 200 kreveta – navodi Brian.
Posljednji je element njihova poslovanja pivo Lion. Distribuciju su pokrenuli prije godinu dana i dosad su pokrili velik dio obale, na što su se u početku i fokusirali.
– Naše se pivo može popiti na malo više od 30 top-lokacija na obali. Pokrili smo sve od Rijeke do Makarske, a osim na obali Lion možete popiti i u Osijeku – govori Brian.
Dobar je to rezultat za prvu godinu u pivarskom biznisu s obzirom na golemu konkurenciju u toj industriji.
– Zadovoljni smo učinjenim s pivom, a pokušali smo pronaći opciju da Lion kuhamo u Hrvatskoj. Neke nam regulacije ne idu na ruku, jer ako nam neka manja pivovara dopusti kuhanje piva u svom pogonu, ona gubi povlastice jer je Zakonom o trošarinama znatno smanjen namet za male pivovare. Sada male pivovare imaju 50 posto manji porez, a ako bi nama dopustile kuhanje, to bi izgubile – objašnjava Brian.
Jednostavno je, treba raditi
Kad razgovarate s braćom, imate osjećaj da je za njih Hrvatska obećana zemlja, a u isto vrijeme mladi Hrvati brzinom svjetlosti napuštaju zemlju u potrazi za boljim životom.
– Nama je to neshvatljivo. Ovdje vidimo bezbroj mogućnosti i ne dopuštamo da se na radnome mjestu govori negativno o Hrvatskoj. To samo navlači lošu energiju, što na poslu svakako želimo izbjeći – slažu se obojica.
Trava je uvijek zelenija u tuđem dvorištu, kaže stara poslovica, koja očito vrijedi i u ovom slučaju.
– Hrvati pogrešno gledaju na cijelu situaciju. Često čujem da se uspoređujete s Njemačkom, a tko god se s njima uspoređuje, bit će na kraćem kraju. Zašto recimo ne biste gledali ovako: u Indiji 800 milijuna ljudi nema pristup zahodu ili vodi pa bi, gledajući tako, Hrvati trebali biti vrlo sretni kada se ujutro probude – objašnjava Brian svoj pogled na situaciju. Dodaju da se od kukanja ne živi i da bi se pojedinci u Hrvatskoj trebali početi mijenjati i iskorištavati prilike i mogućnosti koje im se pružaju.
– Na primjeru nas dvojice možete vidjeti da se može. Mi nismo znali ništa o restoranima, osim što smo voljeli jesti, nismo znali ni vašu kulturu, pa ni jezik, ali bili smo odvažni i uporni i uspjeli smo. Svakako treba i mnogo raditi. Iako smo vlasnici i direktori, još zasučemo rukave i peremo tanjure ako je potrebno. Ne trebam ni reći da radimo sedam dana u tjednu i ne gledamo je li radno vrijeme isteklo – govori Clement.
Za braću Senaratne trenutačno radi 18 ljudi, a tijekom ljetne sezone ta se brojka penje i na 30. Jedino ih muči što zbog velikih davanja državi ne mogu radnike više platiti i tako ih zadržati.
Šri Lanka ili Hrvatska
Poznavajući oba svijeta, upitali smo ih da nam usporede poduzetničke mogućnosti u obje zemlje.
– Sve je vrlo jednostavno. U Hrvatskoj postoji mnogo više prilika za poduzetnike. Pa vi imate europske fondove, za koje na Šri Lanki nikad nisu čuli. Naša je kamatna stopa od 15 do 20 posto, a valuta je prošle godine potonula za cijelih 20 posto – govore.
Braća se čude i hrvatskoj politici naknada s burze jer u njihovoj zemlji takvo što ne postoji.
– Na Šri Lanki, ako dobiješ otkaz, umireš od gladi, a ovdje ti burza daje naknadu za ležanje – kaže Brian.
Clement se nadovezuje pričom kako u Singapuru, koji je iznimno bogat, za ljude koji ne rade ili su dobili otkaz država organizira edukacije kako bi se prekvalificirali i brzo se opet vratili u svijet rada. Za kraj okrenuli smo se sretnijim temama pa su Brian i Clement natuknuli koji im je sljedeći veliki poslovni cilj.
– Za dvije godine upuštamo se u razvijanje franšize. Želimo Curry Bowl po cijeloj Europi – zaključuje poduzetni dvojac.