Nevena Crljenko živi u New Yorku i direktorica je za regulatorna pitanja Philip Morris Internationala, multinacionalne kompanije s više od 80 tisuća zaposlenika, za cjelokupno tržište Latinske Amerike i Kanade. U Hrvatskoj je radila kao izvršna direktorica Akademije za politički razvoj te se neko vrijeme bavila izdavaštvom i marketingom u Profil Megastoreu. Osim na zagrebačkom Sveučilištu, studirala je na London School of Economics and Political Science.
Koje su danas ključne vještine koje se globalno traže od menadžera? Što biste savjetovali mladim poslovnim ženama u Hrvatskoj koje su u svojem u usponu?
Od ključnih vještina istaknula bih leadership – sposobnost menadžera da istinski utjelovi vrijednosti kompanije i efikasno vodi svoj tim prema ispunjenju ciljeva, sposobnost jasne i iskrene komunikacije, donošenja odluka, kontinuirano učenje te prepoznavanje trendova.
Značajan dio hrvatskog društva je tradicionalan. U ovom kontekstu to konkretno znači da ćete se nedvojbeno naći u situacijama da se vaš pristup radu (i životu općenito) procjenjuje ili komentira kroz sasvim drukčiju prizmu od one koja vrijedi za vaše muške kolege. To je činjenica, no ono što je daleko važnije je kako ćete se postaviti prema njoj. Ne dozvolite da vas to demotivira, već učinite upravo suprotno: odlučite da ćete uspjeti tome usprkos. U konačnici, utoliko će vaš uspjeh biti slađi. Okružite se ljudima koji vas podržavaju i podržavajte druge na isti način. Kada čujete unutarnji glas koji kaže da nešto ne možete (žene su daleko samokritičnije od muškaraca), pronađite nekakav metaforički čekić pa ga lijepo ‘zakucajte‘ natrag.
Koji je bio vaš prvenstveni motiv za odlazak u inozemstvo?
Jedan od razloga zbog kojeg sam se priključila Philip Morrisu bila je upravo mogućnost međunarodne karijere. Smatrala sam izazovom okušati se na globalnoj sceni, u kontekstima koji su mi isprva potpuno nepoznati. Rad s ljudima koji dolaze iz drugih kultura također smatram vrlo vrijednim iskustvom. Nemoguće je zadržati stav ‘tako se to ovdje radi’, ‘mi znamo najbolje’, jednostavno zato što je ‘mi’ amalgam nečega daleko manje uniformnog nego što je zemlja ili zajednica kojoj pripadate.
Kako izgleda vaš radni ritam?
Moj radni ritam je dinamičan, ne samo zbog opsega posla, već i zbog činjenice da je sjedište regije Latinska Amerika i Kanada, gdje pripada moja trenutna pozicija, u New Yorku. Dakle, često putujem zbog posjeta tržištima i u operativni centar kompanije u Švicarsku. Recimo samo da je moje poznavanje aerodroma na zavidnoj razini.
Što ste svojim odlaskom prvenstveno dobili, a što izgubili?
Dobitak je zacijelo biti dio šire priče. Iz prve ruke upoznati druge kulture, raditi i družiti se s ljudima iz cijeloga svijeta, živjeti u gradovima gdje ste vi stranac (iskustvo koje bi, vjerujem, koristilo svima), dok ne uspijete na neki način učiniti to mjesto svojim. New York je nevjerojatno uzbudljiv grad, za razliku od Lausanne – no svako mjesto omogućit će vam specifično iskustvo koje vas čini bogatijom osobom. Najveći gubitak je nedvojbeno nemogućnost stalnog fizičkog kontakta s ljudima do kojih mi je stalo – obitelji u kojoj sam rođena i one koju sam sama izabrala. Iako korištenje komunikacijskih kanala premošćuje daljinu lakše nego prije, ništa ne može zamijeniti vrijeme provedeno zajedno. U Hrvatskoj sam zato svako ljeto i za Božić. Završiti razgovor klikom ili zagrljajem ipak nije ista stvar.
Možete li izdvojiti neke prednosti i nedostatke što ste s ovog podneblja?
Na odlasku s prethodne pozicije u Švicarskoj, kolege su mi poklonile uokvireni poster s naslovom: ‘Never ignore a Croatian woman – she will make you live to regret it’ (Nikad ne ignoriraj ženu iz Hrvatske – natjerat će te da požališ). Naš mentalitet je po nekim bitnim elementima sličan latinoameričkom (naravno, ovo je teška generalizacija jer je primjerice brazilski mentalitet prilično različit od argentinskog). No kako nitko od mojih kolega srećom neće razumjeti ovaj tekst, mogu relativno mirne duše ostati pri tome da mi je to što sam s ovih podneblja omogućilo građenje kvalitetnih odnosa s kolegama, što bi vjerojatno bilo izazovnije jednoj Dankinji ili Nijemcu, sa stajališta kulturalnog obrasca. Kolege nas smatraju upornima, predanima i beskompromisnima iako će nas teško pronaći na zemljopisnoj karti. Nedostatak je taj da većina ljudi nikada ne nauči kako izgovoriti moje prezime.
Koji su trenutno najveći izazovi s kojima se suočavate i koje su vam najveće odgovornosti unutar kompanije?
Najveći izazov i definitivno najuzbudljiviji element mog posla je globalna transformacija Philip Morrisa, hrabra i mnogima nevjerojatna odluka da se iznimno uspješna duhanska kompanija, izgrađena na najpopularnijim brendovima cigareta, fokusira na razvoj i prodaju boljih alternativa i inovativnom tehnologijom definira svoju viziju u kojoj će cigarete biti prošlost. Najveća odgovornost koju trenutno imam unutar kompanije je podrška tržištima regije Latinske Amerike i Kanade u postizanju zacrtanih ciljeva, koordinacija s centralnim funkcijama, te razvoj vlastitog tima.
Što biste izdvojili kao vaš najveći uspjeh u karijeri?
Najvećim uspjehom smatram lansiranje novih proizvoda u ‘mojoj’ regiji. Naravno, to je rezultat rada mnogih ljudi, prvenstveno timova na tržištima. Vidjeti konkretan rezultat – dostupnost boljih proizvoda kojima pušači, koji bi u suprotnom nastavili s pušenjem, zamjenjuju cigarete, predstavlja veliko profesionalno zadovoljstvo.