Uprošlim ‘Ekonomalijama‘ teza je bila kako na domaćoj ekonomskoj sceni trenutačno nema megauzbudljivh ekonomskih tema kakvih je bilo nekad (hiperinflacija, pretvorba, epidemija neplaćanja, val stečajeva...). Da stvari budu uzbudljive, ipak se netko brine – novoizabrani predsjednik SAD-a Donald Trump. Klasičnom metodom šok-terapije novog direktora kada dođe u posrnulu tvrtku Trump prvih dana nakon ustoličenja nizom odluka iskazuje odlučnost. Baš onako kako se u mnogim priručnicima za menadžere savjetuje što napraviti u prvih sto dana.
Anarhija 21. stoljeća
Ipak, kad je već o asocijacijama riječ, Donald Trump prije svega podsjeća na nekoga nadobudnog rimskog cara koji tamo negdje u trećemu stoljeću nove ere, u povijesti poznatom kao ‘anarhija trećeg stoljeća‘, pokušava Rimskom Carstvu vratiti staru moć i slavu. Možda bi (ne prema svim) karakteristikama mogla biti povučena paralela s carem Dioklecijanom (vladao od 284. do 305. godine), koji je očajnički pokušavao zaustaviti raspad Rimskog Carstva. Među ostalim, zakonom o maksimiranju cijena živežnih namirnica i usluga te poreznom reformom... Pokazalo se, međutim, da se urušavanje i komadanje Carstva nije moglo zaustaviti. Uz dužno poštovanje, mnogo je elemenata koji upućuju na to da Sjedinjene Američke Države polako, ali sigurno prestaju biti svjetski ekonomski lider. Samo je pitanje godina kad će Kina ili Indija prema pojedinim pokazateljima prestići SAD. Nervoza tzv. duboke države unutar američkog sustava sve je veća. Frustracija postoji, pokazali su izbori, i u velikom dijelu stanovništva. Gubljenje liderske pozicije polako, ali sigurno rastače ionako krhku strukturu. Spušta se od Washingtona do predzadnjega gradića u Alabami... ‘Carevi‘ poput Trumpa stvari mogu zaustaviti na neko vrijeme, ali mogu i ubrzati događaje. Uz manje ili više štete unutar SAD-a i na globalnoj razini. Za praćenje i razumijevanje onoga što će se događati možda može pomoći i usporedba sadašnje faze kapitalizma sa silaznom fazom feudalizma. S današnje povijesne udaljenosti svima nam je kristalno jasno da su događaji u Europi iz druge polovine 19. stoljeća bili uvod u slom feudalizma i konačnu pobjedu kapitalističkog sustava. Samo, ljudima koji su živjeli u burna vremena Francuske revolucije i poslije nje sasvim sigurno nije bilo moguće pojmiti da će se taj višestoljetni feudalni sustav urušiti i što će ga zamijeniti.
Što nakon kapitalizma?
Tako i danas nama običnim smrtnicima nije moguće spoznati kad će doći kraj kapitalizma i što će ga zamijeniti. I feudalizam je u više stoljeća bio na kušnjama pa ih je jedno vrijeme uspješno svladavao. Tako se događa i s kapitalizmom kakav poznajemo. U kratkim ciklusima ili dugim valovima (Kondratijevljeva teorija) kapitalizam u ‘produžecima‘ uvijek nađe način da produlji svoje postojanje. Kakve to veze ima s protekcionističkim potezima koje najavljuje Trump? Pojednostavnjeno, ono što će, prema svemu sudeći, pokušati raditi Trump (carinska zaštita američke industrije, tjeranje biznisa golom prijetnjom da vraća tvornice u SAD, ukidanje elemenata javnog zdravstva, dizanje zida prema Meksiku...) nije rješenje za probleme kapitalizma. To je samo kazna za uspavane ekonomske umove. Ekonomisti neoliberalnog smjera nisu se potrudili otvorena uma smišljati kako se prilagoditi izazovima četvrte industrijske revolucije i očitim nedostacima starih demokratskih pravila. Lijeno i samozadovoljno tvrdili su da treba tržištu pustiti da samo rješava stvari. Prema njihovu mišljenju, došao je kraj razvoju ekonomske misli. Kao u nekoj bajci samo treba smanjiti ulogu države i pustiti da tržište čini svoje. Kao da su recepti od prije dva stoljeća vječno primjenjivi. Pa se sve danas svodi na izbor između odavno umrlih Keynesa i Friedmana. Ili između globalizacije i protekcionizma. To bi, usporedbe radi, bilo kao da je medicina zastala na liječenju bolesti puštanjem krvi upotrebom pijavica. Ili kao da nikad nije izumljen penicilin... Koliko se god čovjek grozio Trumpova ekonomskog, a još više civilizacijskog svjetonazora (rasizam i sl.), možda je njegova pojava dobra za Europsku uniju i njezine članice. Ako izazovi i uvrede koji stižu s druge strane Atlantika ne budu bili dovoljan poticaj za zbijanje redova, onda mi sa Staroga kontinenta i ne zaslužujemo drugo nego da i prije SAD-a završimo (prije vremena) kao gubitnici globalne utakmice, na smetlištu povijesti.
>>>‘Blitzkrieg’: Trump ispunio središnje predizborno obećanje i krenuo s deregulacijom zdravstva