Predsjednik HDZ-a Plenković žali se da HDZ-ovci nisu mobilizirali birače. Zar mobilizacijski učinak ne bi trebao imati izborni program? Bivši sudac Kolakušić zaigrao je na borbu protiv korupcije i reformu pravosuđa. Program mu je donio glasove
U nedjelju navečer objavljeni su rezultati izbora za predstavnike Hrvatske u Europskom parlamentu. HDZ i SDP osvojili su po četiri mandata, a po jedan Ruža Tomašić, Mislav Kolakušić, Živi zid i Amsterdamska koalicija. Dva dana poslije, u utorak navečer, objavljena je rang-lista svjetske konkurentnosti na kojoj se Hrvatska plasirala na šezdeseto mjesto u konkurenciji od 63 zemlje.
O izbornim će se rezultatima razglabati još tjednima. O poraznoj hrvatskoj konkurentnosti jedva da će biti objavljen koji tekst/prilog. A čovjek bi se mogao kladiti da nijedno vodstvo neke političke stranke ili grupacije neće održati sastanak proučavajući detaljnu analizu Instituta za razvoj poslovnog upravljanja (IMD) iz Švicarske. A kamoli pokušati na temelju zbilja korisnih ocjena i lista osmisliti politekonomski program koji će onda, za potrebe izbora koji dolaze, donekle zamaskirati u glasačkom tijelu primamljiv izborni program. Pristup: Stavi nužna, ali gorka rješenja u slatki preljev i doziranu populističku ambalažu!
Bez ekonomskog programa
S jedne strane, moglo bi se reći da ovdašnji političari imaju pravo kad ignoriraju nalaze i savjete izvješća o (ne)konkurentnosti. Upravo se jedan od 332 kriterija (tko će to čitati...) odnosi na ocjenu koliko su hrvatskom društvu važne ekonomske i socijalne reforme. Ocjena je anketiranih u Hrvatskoj 3,74, a prosjek za sve 63 zemlje čak 5,79. Dakle, hrvatski građani nezainteresirani su za reforme. Po tome smo na 61. od 63 mjesta.
S druge strane, treba izvući pouke iz neočekivanog uspjeha bivšeg suca Mislava Kolakušića. Hrvatska očajno stoji na ljestvici dojma o korumpiranosti i kvaliteti pravosuđa. Isti oni koji su protiv reformi ipak su dali glas za žestoku reformu pravosuđa i smanjenje korupcije. U Vladinu programu reformi, kad je riječ o pravosuđu, prave se grbavi. Uopće se ne spominju korupcija i nekvaliteta. Kao kamilica nudi se skraćenje postupaka. Onda uleti Kolakušić i mazne mjesto u Europskom parlamentu. I stavi Plenkovića na streljanu svojih protivnika unutar HDZ-a.
Čak i da je Plenkovićeva lista osvojila najavljivanih pet mandata, možda ne bi bilo nikakvih promjena u ekonomskoj politici ove vlade. Ali sad ih sigurno neće biti. Unutarstranačke borbe pojest će sljedeće mjesece. Andreju Plenkoviću treba priznati da je u političkom smislu učinio HDZ umjerenijim. Njegova dokazana karakteristika – strpljivost – ovaj je put zakazala preranim forsiranjem svoga kadra na izbornoj listi.
Začarani izborni krug
I Plenković i drugi političari na ovdašnjem političkom kvazitržištu morali bi izvući pouke. Predsjednik HDZ-a, pišu novine, prigovara što HDZ-ovci na terenu nisu dovoljno mobilizirali glasače. Opstrukcije je sigurno bilo. Ali jadna je situacija ako članovi stranke moraju mobilizirati birače. Zar mobilizaciju ne bi trebao izazvati mobilizacijski program stranke? To je kao da neko dioničko društvo od svojih dioničara zahtijeva da ‘mobiliziraju kupce‘. Bez obzira na kvalitetu proizvoda. Takva tvrtka ne bi dugo opstala na otvorenom tržištu. Na sreću ovdašnjih političara, njihova je djelatnost jedina u kojoj je Ustavom zabranjena inozemna konkurencija. Pa si u tako stvorenom oligopolu mogu dopustiti svašta.
Niska izlaznost (u odnosu na druge zemlje članice EU) dokaz je da je u Hrvatskoj stvoren svojevrsni perpetuum mobile. Začarani krug. Bezidejni su političari u 25 godina obeshrabrili velik dio glasačkog tijela i on apstinira od izbora. Glasaju, više-manje, interesno ili emocionalno potaknuti ljudi (ili oni koji shvaćaju opasnost od odumiranja demokratskih institucija kakvi su izbori, kakva god ponuda bila). Tako daju dodatan legitimitet bezidejnim, neodlučnim, kalkulantski raspoloženim političarima. Tako se ciklusi ponavljaju u beskraj.
I dok se ovdašnja javnost zabavlja spinovima da Plenković ipak ide u Bruxelles, a novi premijer trebao bi biti Dragan Primorac, uz najavu da će se na lijevom spektru možda angažirati odvjetnik Anto Nobilo, svijet se ubrzano prilagođuje digitalnoj revoluciji i državnom intervencionizmu na globalnoj sceni. I u Sloveniji, primjerice, postoji politički folklor, ali rezultati su frapantni. Godine 2010. Slovenija je bila 52., a Hrvatska 56. na ljestvici konkurentnosti. Devet godina poslije: Slovenija 37., a Hrvatska 60.