Bili na 74. mjestu, ostali na 74. mjestu. Tako bi najkraće glasila vijest o poziciji Hrvatske u ‘Izvještaju o globalnoj konkurentnosti 2017. – 2018.‘ koje je objavilo hrvatsko Nacionalno vijeće za konkurentnost kao partner Svjetskoga gospodarskog foruma.
Ma samo da nismo ostali na istome mjestu! Da je Hrvatska pala za neko mjesto, izazvalo bi to kakvu-takvu reakciju u medijima i među ekonomistima. Možda bi koju riječ rekao i neki oporbeni političar. Ili da smo na ljestvici otišli nekoliko mjesta naviše. Medijima to ne bi bilo posebno zanimljivo, ekonomisti bi relativizirali rezultate, a možda bi poneki vladajući političar pokušao, iako i sâm ne vjerujući, iskoristiti bolje mjesto na ljestvici za buđenje optimizma i motivaciju.
Stagnacijom do stabilizacije
Postalo je normalno da smo se zaglavili s reformom državnog aparata. Pokoji nadobudni novinar još će si dati truda pa izračunati koliko je novih državnih tajnika i sličnih dužnosnika u godinu dana dao zaposliti premijer Andrej Plenković. Ali to neće izazvati gotovo nikakvu reakciju. Inflacija državnih dužnosnika postala je normalna pojava. Tko će se više uzbuđivati zbog unaprijed izgubljene bitke?
Ovako – čista stagnacija. Ili, kako bi to zagovornici vjerovanja u svemoć stabilizacije i stabilnosti rekli: ‘Evo dokaza da smo se stabilizirali.‘ To što se na listi konkurentnosti Hrvatska nije pomaknula ni za jedno mjesto još je jedan dokaz u prilog tezi da smo se kolektivno – zaglavili. Tu je tezu prije godinu-dvije, ako se ne varam, na jednoj konferenciji iznio Velimir Šonje iz Arhivanalitike. Teza bi se u 2017. mogla dopuniti da glasi: ‘Zaglavili smo se i pomirili smo se s time da smo se zaglavili.‘
Zaglavljenost je postala naša nova normala. Više nikoga ne uzbuđuje što je na spomenutoj ljestvici svjetske konkurentnosti Hrvatska pozicionirana između Armenije i Albanije. Nekoliko je vlada obećalo da će im prioritet biti poboljšanje rezultata. Kao, sve se vlade trude, a rezultat – čvrsto na 74. mjestu (Češka 31., Poljska 39., Bugarska 49.). Reakcija? Pa, ljudi, pokušali smo i, evo, ne ide! Kad mi napravimo pomak, ovi naši konkurenti bezobrazno, namjerno i iz inata u isto vrijeme naprave više i bolje. Ma tko šljivi to prvenstvo! Pravila su krivo složena...
Zaglavili smo se i u stopama rasta. I pomirili smo se da nema šanse da umjesto tri posto BDP raste četiri ili pet posto. Ne vjerujemo da se tu može nešto učiniti. Pomirili smo se s time da nas je Rumunjska prešišala pokazateljem BDP-a po stanovniku pa smo sada predzadnji u EU. Više se kritički ne preispituje gotovo ništa. Pa kad sindikalisti skoče kako su plaće u zemlji preniske jer smo prema tom kriteriju ‘na začelju Europe‘, tj. peti odostraga, javnost kimne glavom. A ako smo po BDP-u drugi odostraga, onda to što smo peti odostraga po plaćama, nažalost, znači da su nam plaće s obzirom na ukupne rezultate - previsoke.
Rekorder sa 650 ovjera potpisa
Zaglavili smo se i u provedbi reformi. Postalo je normalno da ministri, poput ministra zdravstva Kujundžića, puštaju balone s prijedlozima (viši porezi na alkohol, cigarete, igre na sreću i upotrebu mobitela). Pa kad se balon zaglavi između medijskih reakcija i Udruge poreznih obveznika, nonšalantno se prihvati da je ideja neprovediva. Slično kao s probnim balonima o porezu na nekretnine.
Postalo je normalno da smo se zaglavili s reformom državnog aparata. Pokoji nadobudni novinar još će si dati truda pa izračunati koliko je novih državnih tajnika i sličnih dužnosnika u godinu dana dao zaposliti premijer Andrej Plenković. Ali to neće izazvati gotovo nikakvu reakciju. Inflacija državnih dužnosnika postala je normalna pojava. Tko će se više uzbuđivati zbog unaprijed izgubljene bitke?
Zaglavili smo se i pomirili se s time da smo se zaglavili. Zaglavljenost je postala naša nova normala. Više nikoga ne uzbuđuje što je na ljestvici svjetske konkurentnosti Hrvatska pozicionirana između Armenije i Albanije.
Pomirili smo se da ni prihvaćeni zakoni ništa korjenito neće promijeniti. Pa Zakon o javnoj nabavi, naveliko najavljivan kao kopernikanski obrat, zapravo ništa korjenito nije promijenio. Predsjednici uprava i nadzornih odbora zaglavljeni su između propisa koji od njih traži da svaki puta iznova, kad je neki javni natječaj u pitanju, kod javnog bilježnika ovjeravaju da nisu kažnjavani. Čini se da je rekorder predsjednik domaćega nadzornog odbora s oko 650 pojedinačnih ovjera. Bar dva javna bilježnika mogu svake godine na skijanje samo na temelju mirenja s glupim zakonskim odredbama.
Zapravo, zaglavili smo se i kad je riječ o demografskoj politici. Nitko ozbiljan više ne očekuje da će se krenuti u smisleniji pokušaj zaustavljanja izvoza mlade, školovane radne snage. Oportunistički se nadamo da će njihove doznake iz inozemstva bivati sve veće.
I izvoznici su se zaglavili. Istina, postižu, usprkos svemu, solidne rezultate, ali, evo, i na ovotjednom okruglom stolu u Ekonomskom institutu, Zagreb, gdje se vrlo kvalitetno analiziralo izvore rasta izvoza, moglo se zaključiti kako se nakon godina borbe rezignirano prihvaća da se tečajna politike neće mijenjati. Baš smo se pošteno zaglavili.