Prije dva tjedna Ekonomalije su bile posvećene podsjećanju na to što se u ekonomiji i biznisu događalo prije 15 godina. Broj reakcija bio je iznenađujući. A tri su završavale prijedlogom da se krene dublje u povijest. U ovo vrijeme kad se ekonomsko-poslovna zajednica većinom odmara, evo primjera kako je to izgledalo prije ne 15 nego 35 godina. U tadašnjem Poletu te 1982. imao sam tjednu kolumnu koja se već tada zvala Ekonomalije.
Ekonomalije iz 1982.
U ovo vrijeme kad se BDP pokušava dizati zapošljavanjem građevinskog sektora i državnim investicijama kao što je Pelješki most možda je zanimljiva kolumna objavljena u vrijeme debelog socijalizma, 17. studenoga 1982. Naslov: ‘JAVNI RADOVI‘. Podnaslov: ‘Otkrivena veza američkih demokrata i građevinara Hrvatske‘.
U Poletu sam prije puna tri i pol desetljeća napisao kolumnu o promašenosti ideje da bi državno ulaganje u javne radove pomoglo gospodarstvu. Ta je ideja živa i danas i jednako je promašena.
Evo malo skraćene verzije: ‘Članovima Općeg udruženja građevinarstva Hrvatske najviše bi odgovaralo da je na čelu Izvršnog vijeća Sabora Franklin D. Roosevelt. Investiciomanija u posljednje vrijeme konačno jenjava pa je godinama napuhavana građevinska industrija odjednom ostala bez posla. Razmaženi građevinari došli su u situaciju da kao i drugi jadnici osobne dohotke isplaćuju tek nakon što se u banci iskamči neki kratkoročni kredit. Društvo im je pokazalo da je put u proboju na svjetsko tržište, ali preko granica može se zaposliti tek desetak posto od 170.000 građevinskih radnika. Zato su građevinari na prošlotjednu sjednicu Izvršnog odbora Komore izašli s prijedlogom da bi bilo uputno ‘realizirati inicijativu za otvaranje javnih radova na osnovi zajma za stabilizaciju‘...
Kao što je poznato, ideju o javim radovima primijenio je prije pedesetak godina američki predsjednik Franklin D. Roosevelt u sklopu New Deala. Da je kojim slučajem živ, Roosevelt ne bi imao vremena založiti se za građevinare Hrvatske. Bio bi previše zaokupljen aktualnom inicijativom američkih demokrata koji trenutačno svim silama traže uvođenje javnih radova u SAD. I oni nemaju originalniju ideju od upošljavanja radnih masa na gradnji cesta, mostova i sl. Za građevinare ideja o javim radovima izgleda dobar izlaz. Međutim, kad je o izlazima iz ove privredne situacije riječ, situacija je vrlo osjetljiva...
O izlazu je prošli tjedan govorio i predsjednik republičke komore Vjekoslav Čemeljić: Krajgerova komisija naznačila je osnovne puteve. Izlaz je na dohvat ruke, ali ga moramo tražiti...
Druga konstanta koja se u hrvatskoj ekonomiji ponavlja sve ove godine jest dosljedno šikaniranje izvoznika. Tražeći model za brži rast BDP-a, slično kao i prije 35 godina, tako smo i danas još uvijek ‘na putu da pronađemo put‘.
Može li se u današnjoj situaciji, kad se plan za 1983. prekraja već sedmi-osmi put, kad planiramo da nam i uz porast izvoza od 20 posto nedostaje 500 milijuna dolara i kad prijeti velika nelikvidnost... uopće razgovarati o javnim radovima? Umjetno zapošljavanje može imati iste posljedice kao i umjetno zaustavljanje rasta cijena.
Ustavom je zagarantirano da radnik ne može ostati na ulici. To, međutim, ne bi smjelo značiti da se za cijenu socijalne sigurnosti ionako mizerna sredstva troše za financiranje pogrešnih djelatnosti. Građevinska industrija prevelika je i takva ne može ostati u godinama koje dolaze. Prioritet moraju imati, ako je to već zapisano kao najvažnije, izvoznici (koji su danas u tako teškoj situaciji da više vremena troše lutajući za lovom potrebnom za osobne dohotke radnika nego za ugovaranje novih poslova).
Primjer tekstilaca valjda je ostavio neke tragove u glavama koje odlučuju. Kad je sredinom veljače donesen SAS kojim se za devizne obveze izvoznicima oduzima 70 posto zarađenih deviza, predstavnik Varteksa jasno je rekao da će uz takve uvjete tekstilna industrija Hrvatske u 1984. doživjeti infarkt... Trebalo je proći više od pola godine da se prizna pogreška i da se izvoznicima ostavi bar 50 posto zarađenih deviza, jer bi inače zlatna koka crknula. Nažalost, danas ni to nije dovoljno tekstilcima da ostvare izvozne planove, ali će uz velike napore valjda ipak donijeti Jugoslaviji 1,3 milijarde dolara. Koliko bi im pomoglo solidarno odvajanje za financiranje građevinskih kapaciteta, ostavljamo na razmišljanje.‘
Mali rječnik starih pojmova
Evo, sigurno se mogu naći zanimljivi detalji. Poput toga da danas republikanac Trump planira javne radove, preko političkih ispraznosti sličnih novijoj verziji da smo ‘na putu da pronađemo put‘, do dosljednosti u šikaniranju izvoznika.
Eh da, za mlađe i srednje stare čitatelje pojašnjenje: osobni dohodak = plaća, SAS = samoupravni sporazum, izvršno vijeće = republička vlada.