Monopole poput Googlea i Facebooka trebalo je već parcelirati prema uzoru na Standard Oil prije gotovo osamdeset godina. Kad to već SAD nije napravio, sad će Kinezi biti gurnuti da stvore globalnu utakmicu na svim poljima ICT-ja
Ima nekih knjiga koje čovjek godinama bez nekog očitog razloga vuče sa sobom, od ureda do ureda, od redakcije do redakcije. Jedna od takvih knjiga jest ‘Sljedećih 200 godina‘, objavljena 1976. u New Yorku. Autor je Herman Kahn, tada poznati američki futurolog, osnivač Instituta Hudson. Izdana je u povodu dvjesto godina SAD-a pa je horizont predviđanja postavljen na sljedećih dvjesto godina. Povod da se napokon, nakon valjda trideset godina neotvaranja, knjiga skine s police i ponovno pročita bila je Googleova najava da će, slijedeći zahtjeve predsjednika SAD-a Donalda Trumpa za prekid suradnje s kineskim telekomunikacijskim divom Huaweijem (zbog navodne špijunaže), uskratiti kineskoj tvrtki aplikacije ključne za konkurentnost na stranim tržištima.
Bit će sukoba
Znakovit je odgovor Huaweijeva osnivača Ren Zhengfeija da, ‘što se tiče 5G tehnologija, drugi neće biti u stanju sustići Huawei barem dvije do tri godine‘, a pogotovo dio u kojem kaže: ‘Žrtvovali smo sebe i svoje obitelji za svoj ideal, kako bismo stajali na vrhu svijeta. Da bismo dosegnuli taj ideal, prije ili poslije bit će sukoba sa SAD-om.‘
Kineski poduzetnik vjerojatno je, prije svega, mislio na tehnološko-poslovni sukob. Ali povijest uči da su mnogi pravi ratovi počinjali i zbog mnogo benignijih povoda (obrijani brkovi francuskoga kralja Luja XVII., utjerivanje poreza u vrijednosti jednog jajeta na Korzici, rezultat nogometne utakmice ili ukradena kanta...). Zbog svega toga nameće se pitanje jesmo li sposobni predvidjeti što će se zaista dogoditi u budućnosti. Dobar primjer upravo je spomenuta Kahnova knjiga. Pokazuje se da čak ni stručnjaci futurolozi ne mogu dati dovoljno dobre prognoze.
U ‘Sljedećih 200 godina‘ pozornost je posvećena demografiji, ekonomskom rastu, energiji, sirovinama, hrani, onečišćenju i tad aktualnom strahu od nuklearnog rata. Pogrešno se prognozira spuštanje cijene barela na tri do sedam dolara, ali ispravno se naznačava okretanje obnovljivim izvorima energije i dolazak električnih automobila. U dobrom su smjeru i predviđanja o ‘kataklizmičkim oštećenjima okoline‘, ali strah od nestašice hrane za sada je pogrešna procjena. O zapanjujućem razvoju digitalizacije, mobilnim uređajima i mrežama za bežični prijenos podataka, međutim, nema ništa (tu je Tesla, pola stoljeća prije Khana, bio bolji futurolog).
Poznati američki futurolog Herman Khan prije četrdeset je godina predvidio porast onečišćenja i jačanje obnovljivih izvora energije. Ali da će na početku 21. stoljeća telekomunikacije biti važnije od nafte i hrane, nije ni naslutio
Istina, na jednome mjestu stoji kako je ‘jedan od najviše zapanjujućih primjera nove tehnologije brz rast i širenje računala‘. O dovođenju svijeta na rub velikih sukoba zbog nove generacije tehnologije mobilnih mreža – nema ni naznake. O umjetnoj inteligenciji da se i ne govori. Predviđa se postindustrijsko društvo, ali sasvim različito od onoga što danas nazivamo industrijom 4.0. Umjesto toga, kao najsmionije predviđanje, najavljuje se ‘prvi ozbiljniji pokušaj kolonizacije svemira do 2025.‘.
Uzimajući sve to u obzir, zaista se ne treba zanositi mišlju da su naši mozgovi sposobni predvidjeti što će biti u svijetu i s njim u sljedećih četrdeset godina (koliko je prošlo od objave Khanove knjige do danas). Potvrđuje se ona cinična: ‘Teško je predviđati, osobito budućnost.‘
Hladni rat zbog 5G-a?
Možemo se samo usuditi oprezno promišljati sljedećih nekoliko godina. A tu se, kad je o digitalizaciji riječ, očito može očekivati s jedne strane eksponencijalno brz napredak inovirane robe i usluga na temeljima 5G tehnologije i umjetne inteligencije. Teško je povjerovati da se očito nadmetanje SAD-a i Kine neće približiti odnosima kakvi su svijetom vladali u vrijeme hladnog rata. Kad gubitnik postane nervozan, stvari se teško drže pod kontrolom. Kina u ovom trenutku izgleda nepobjediva, ali pitanje je može li tamošnja partija u mnogoljudnoj zemlji držati stvari pod kontrolom. No dok zemlja koja nema višestranačje niže pobjede, izgledi za unutarnji slom nisu veliki.
Aktualni sukob između Googlea i Huaweija može ipak imati i poneku dobru posljedicu. Monopoli američkih tehnoloških divova postali su opasni. Kao što su na početku brze faze industrijske revolucije to bili Standard Oil ili US Steel. Pa ih je trebalo zakonskim odredbama razbijati na manje tvrtke (Standard Oil na 34 manja poduzeća). Ako već nema volje i snage isto učiniti s npr. Facebookom (imamo globalnu ekonomiju, ali ne i globalnu vladu), onda protekcionističke mjere koje vuče Trump mogu, suprotno njegovim željama, potaknuti stvaranje globalne tehnološke konkurencije.