Političari se ne izjašnjavaju dalje od tzv. europskih smjernica i boje se konkretno istupati jer bi ušli u područja raznih interesa: ruskih s prirodnim plinom, američkih s ukapljenim prirodnim plinom, kineskih sa solarima
Promjene su općeprihvaćeno pravilo u energetici i, kao i obično, u dinamičnim promjenama mnogi će se izgubiti. Nama se to ne bi smjelo dogoditi jer, uz geografski položaj, energija je ono što nam omogućava na ovom prostoru nešto učiniti za svojih života.
Pri tome će energetiku određivati nastupajuće tehnologije i tržište. Kod tržišta je jasno kako djeluje, ali koje tehnologije – to ipak nije jasno. Na prošlotjednom energetskom samitu pod dirigentskom palicom Gorana Granića prvi put istupalo je više stotina mladih inženjera i drugih stručnjaka koji su pokazali zavidnu prisutnost u gotovo svim aspektima energetike. Segmentirano znanje tražilo je svoje uporište u strategiji energetike, koje jednostavno još nema. No, kako bilo da bilo, skup onih koji će morati i nešto konkretno činiti u vezi s energetskim problemima pokazao je želju za osmišljavanjem energetske strategije i sintetiziranjem koncepta.
Bijela i plava knjiga i – ništa
Političari su na drugim općim konferencijama već izrekli opće tzv. europske smjernice i boje se konkretnije istupati jer bi ušli u područja raznih interesa u kojima im se nije za igrati. Iz svih starih i novih polica naših energetskih institucija i instituta istresli smo sve što smo imali i stvorili dvije vrijedne knjižurine, tzv. bijelu i plavu knjigu. Tisuće stranica je napisano, ali strategije još nema osim u ponavljanju europskih smjernica. Čak se radi na nekim odlukama o investicijama koje se možda i neće uklopiti u buduću strategiju, a investirati na taj način krajnje je upitno. U posljednjih pet godina samo HEP-ova dobit bila je veća od deset milijardi kuna, ali bez dovoljne vidljivosti u novim investicijama. Ta tvrtka je najveći uvoznik od svih hrvatskih poduzeća i jako dobro troši dobit. A sve je to naplaćeno od industrije i građana.
Naravno da se teško odrediti u razvoju kada nitko još ne zna što će tehnologije poroditi. Npr. neriješeno je pitanje skladištenja električne energije. Baterije se razvijaju, ulažu se milijarde u takve projekte u gotovo svim velikim zemljama. Želi se viškove iz obnovljivih izvora npr. danju spremiti za noć, skladištiti jeftino u ‘vlastitom podrumu‘ i slično. Fotopaneli za sunčevu energiju sve su jeftiniji i dostupniji. Međutim, kao i svaki drugi razvoj, i ovaj nosi neke rizike koje se mora pravodobno sagledati. Jer proizvodnja upravo baterija i fotopanela može postati suprotnost osnovnoj ideji koju su iznjedrili upravo zeleni. Te tehnologije mogu biti i skupe i jako zagađivati i prostor i ljude, daleko opasnije nego što to sada čine fosilna goriva koja se primarno želi što više odstraniti iz naših života.
Na svoj je način predsjednik Uprave Ine Sándor Fasimon na istom skupu nekoliko puta upozorio mlađe energetičare da se energetska poduzeća ponašaju tržišno i nemaju namjeru na silu provoditi energetske orijentacije.
Strateška otvorenost promjenama
Strategiju koja bi kruto postavljala pravce razvoja nije moguće napisati. To mora biti široko otvoren strateški dokument koji nas neće zabetonirati u skupim investicijama već učiniti spremnima da brzo reagiramo na sve promjene koje dolaze.
Razni interesi stali su iza raznih koncepata razvoja energetike. Suvišno je nabrajati ruske interese s prirodnim plinom, američke s ukapljenim prirodnim plinom, kineske sa solarima itd. Naši bi se političari morali koncentrirati na naše potrebe da iskoristimo sve što je dostupno u svijetu. Izvesti to mogu samo generacije mladih energetičara, koje treba dovesti u priliku da za potrebe hrvatske iskoriste sve što se na svjetskoj sceni otvara.
Velike političke podrške koje imaju navedeni energetski koncepti upravo otkrivaju njihove nedostatke, prije svega vidljive na tržištima. Isti politički centri ušli su u bitke za osiguranje tehnološke dominacije. Naravno, kao i inače, u pitanju su prvo komunikacijske tehnologije. Kada je Nokia izgubila tehnološku bitku s Amerikancima i tržišno gotovo nestala, svi su šutjeli. Kada su se Kinezi tehnološki uzdigli u istom području, izbio je pravi rat optužbi sa ili bez osnove kakve su postojale još u hladnom ratu. Amerikance ne brine što u njihovim bankama dominira kineski kapital, ali telekomunikacijski čip, to je već nešto drugo.
Multipolarnost svijeta je na djelu i u tome neće biti nimalo lako snaći se ni našim političarima. U takvim vremenima nije lako izaći suh iz vode. Ali za to su izabrani i plaćeni. Važno je da za naš ukupni razvoj osiguraju pretpostavke za konkurentnost gospodarstva, a energetika je jedan od ključnih faktora. To mora osigurati hrvatska energetska strategija.